"Protiv siromaštva u starosti"

Između zalogaja, sindikati će poručiti "Tražimo reformu mirovinske reforme, jer ne pristajemo na bijedu u starosti", što je moto ovogodišnje priredbe. Hrvatski sindikalci ovih dana neumorno govore kako danas ne slave, nego obilježavaju Praznik rada, jer razloga za slavlje nema. Hrvatski radnik danas, kaže predsjednica HSSS-a Ana Knežević radi duže od osam sati, prekovremeno, najčešće neplaćeno. I pod lošim uvjetima – trgovački lanci pravi su bum u zemlji, no trgovci nemaju nikakvu sigurnost: 86% zaposlenih radi s ugovorom na određeno i ne zna hoće li im sljedeći biti produžen. Sindikati su izračunali da su upravo u toj grani 2005. zaposleni odradili više od 53 milijuna neplaćenih sati. Opseg je to posla za 25 tisuća novih radnih mjesta, a poslodavci su na tome zaradili 1,4 milijarde kuna. Ne živi se od rada – već od kredita Sindikalna matematika ide i dalje: potrošačka košarica četveročlane obitelji u travnju je iznosila 6.266 kuna – i od prosječne se plaće moglo pokriti tek 74 posto njezina sadržaja, stoga ne čude riječi Predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimira Severa: «Pa, sretan svima praznik ili blagdan rada. Očito se od rada u Hrvatskoj ne može živjeti. Kad bi se moglo, plaća bi mogla pokriti barem minimum ovakve košarice.» Hrvatski građani u prosjeku ipak žive kvalitetno, no to ima svoju cijenu – njihovo zaduživanje je alarmantno: u minusu su više od 100 milijardi kuna – 11 posto kredita digli su za automobile, a 37 posto za stanove i kuće. K tomu još svaki hrvatski građanin na leđima ima i šest i pol tisuća eura vanjskoga duga. Ispaštaju zbog grijeha prošlosti Ozren Matijašević, čelnik HUS-a upozorava na još jedan veliki problem: «Nismo obračunali, ja ću ih tako nazvati, s grijesima prošlosti da oni koji su nezakonito stekli imovinu i dalje u njoj uživaju.»Iako je sindikalna scena u Hrvatskoj danas dosta razjedinjena, s HUS-ovim se predsjednikom pravni savjetnik HSSS-a, Vedran Uranija, ipak slaže: «Mislim da svi problemi hrvatskih radnika koji su u ovom trenutku građani drugoga reda, proizlaze iz privatizacije koja je provedena u devedesetim godinama, kada smo instalirali divlji kapitalizam, što je bila katastrofa, što je rezultiralo s 400 tisuća otpuštenih.»Hoće li o tome sindikalci progovoriti danas kada se na izletištima budu družili s političarima, na što upravo sindikati gledaju različito? Ima onih koji drže da političarima danas nije mjesto za govornicama, no izazov koji nudi okupljeni narod u ovoj izbornoj godini ipak je prevelik, iako je u novijoj hrvatskoj povijesti bilo godina kada su političari ocijenjivali kako nije osobito popularno pojaviti se na prvosvibanjskim proslavama i stati uz bok sa sindikalcima, uz iznimku, naravno socijaldemokrata.