1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Europa od A do Ž

Prostitucija u Vijeću Europe

Kako se prema prostituciji treba postaviti, pitanje je kojim će se uskoro baviti Vijeće Europe. Cilj je donošenje preporuke za budući usklađeni odnos svih 46 zemalja članica ove organizacije prema toj pojavi.

Javne kuće – poduzeća ili poprišta bezakonja?

Javne kuće – poduzeća ili poprišta bezakonja?

Industrija seksa cvjeta gotovo posvuda na Zemlji. U njoj se godišnje obrne više novca, nego što ga sve države svijeta zajedno izdvajaju u vojne proračune. Dio te gospodarske grane je i prostitucija – poznata i kao «najstariji zanat na svijetu» – koju su odavno već zasjenile teme poput trgovine ljudima, prisilne prostitucije i seksualnog iskorištavanja. No, Europa je podijeljena, kada je o prostituciji riječ.

U istočnim zemljama poput Ukrajine i Albanije ponuda seksa za novac strogo je zabranjena. Žene i muškarci koji prodaju svoje tijelo izloženi su odlučnom progonu i kažnjavanju. Švedska se, pak, prije nekoliko godina odlučila za posve drugačiju politiku. Ondje se progone i kažnjavaju isključivo mušterije, dakle korisnici prostitucije. Francuska, Belgija, Velika Britanija i još neke zemlje odavno su ukinule sve zakone kojima je bila regulirana prostitucija. Jedino je svodništvo ostalo zabranjeno. S druge je strane prodaja i kupovina ljubavi u Njemačkoj, Nizozemskoj i Švicarskoj te dijelovima Španjolske i Grčke i službeno dozvoljena i regulirana zakonima. Prostitucija obaju spolova tamo ima status građanskog zanimanja.

Jedni toleriraju, drugi ne

Ukratko: Na «starom kontinentu» nema jedinstvenog stava kako se treba odnositi prema prostituciji, što uvelike otežava europsku suradnju u suzbijanju prisilne prostitucije i trgovine ljudima. Rosemarie Zapfl-Helbling, koja će voditi raspravu pred posebnim odborom Vijeća Europe, smeta i loš ugled prostitutki diljem Europe: «Od onoga što želimo postići najvažnije je da se 46 zemalja članica Vijeća Europe jednom složi oko zajedničkog mišljenja, usuglašenog zakonodavstva i zajedničke snošljivosti prema djelatnicima industrije seksa.»

Malki Marković već i na spomen tolerancije prema prostitutkama skoči tlak. Ona se zalaže za ukidanje prostitucije i predvodi europsku sekciju jedne međunarodne nevladine organizacije koja se već 20 godina bori protiv trgovine ženama. Uzalud je kao stručnjakinja molila za riječ pred Vijećem Europe, a bila bi rekla i ovo: «Francuska je ministrica za ravnopravnost žena na jednom skupu Ujedinjenih naroda 2000. godine prostituciju označila kao naslje protiv žena. Nasilju niste izvrgnuti samo od strane mušterija. Nasilje je već i sudjelovanje u spolnom odnosu, bez da za njim i sami osjećate želju ili potrebu, pa čak i ako je žena plaćena za to. Na društvu je da promisli radi li se doista o individualnom problemu, o odluci koju svaka prostitutka mora donijeti za sebe, smije li se, dakle, dozvoliti takav oblik seksualnosti koji počiva na dubokoj nejednakosti među spolovima.»

Mišljenja ostaju podijeljena

No, povjerenstvo Vijeća Europe za ravnopravnost žena i muškaraca očigledno slijedi cilj da prostitutkama koje su same odabrale taj posao omogući jednakost šansi u društvu. Po tom će pitanju raspravi iz prve ruke doprinijeti i Chris iz Engleske koji već deset godina svoje usluge nudi preko interneta. Prostitutke bi, prema njegovom mišljenju, u cijeloj Europi trebale imati ista prava kao i svi drugi zaposlenici: «Ne očekujem zakonsko priznanje našeg rada. To vjerojatno neće biti moguće tako brzo. No, mnoge su se stvari u svijetu već promijenile. Kada je prije dugo vremena zahtijevano pravo glasa za žene, i to je svojedobno sigurno zvučalo nevjerojatno. I na homoseksualnost se danas u društvu gleda opuštenije nego prije. Normalno je postalo i da žene same odabiru i rade svoj posao i da su samostalne. Tako se i glede prostitucije nalazimo usred razvojnog procesa k više tolerancije u društvu.»

Prodaja tijela, međutim, nije posao kao svaki drugi, smatra Sophie Jekeler iz jedne belgijske nevladine organizacije koja prostitutkama pomaže da se otgnu tom poslu, braneći se od nastojanja industrije seksa da bagatelizira prostituciju. Ali isto tako ne vjeruje da će zajedničko zakonodavstvo iskorijeniti tu pojavu. Ostavimo li po strani prisilnu prostituciju, često je gospodarska nužda razlog zbog kojega se mnoge žene počinju baviti najstarijim zanatom na svijetu. Stoga je i više nego neizvjesno hoće li Vijeće Europe i nakon iznošenja stručnih mišljenja uspjeti doći do zajedničkog stava o tom pitanju.