1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

"Propast Europe nacionalnih egoizama"

"Građani su rekli svoje, iako je izlaznost bila vrlo niska. Sada je na nizemskoj vladi da dâ konkretne prijedloge kako se postaviti prema ovom rezultatu", kaže njemački europarlamentarac Manfred Weber.

Nizozemci su na referendumu jasno odbacili Sporazum o pridruživanju koji je Europska unija zaključila s Ukrajinom. Protiv sporazuma, čiji je središnji dio slobodna trgovina, izjasnilo se čak 61 posto birača. Doduše, tek 32 posto njih je uopće u srijedu (6.4.) izašlo na birališta, ali i to je dovoljno da referendum bude važeći. Glasanje koje su peticijom inicirali euroskeptici i populisti ima tek savjetodavni karakter pa je pitanje hoće li nizozemska vlada slijediti volju građana. Jasno je, međutim, da je EU doživio novi udarac u vrijeme kada povjerenje u zajedničku Europu ionako nije na najvišim granama. O tome je njemačka radijska postaja Deutschlandfunk razgovarala s Manfredom Weberom, članom bavarskih konzervativaca (CSU) i šefom najvećeg kluba zastupnika u Europskom parlamentu, one pučkih stranaka.

Deutschlandfunk: Nizozemci su još 2005. glasali protiv sporazuma o Ustavu Europske unije. Tada su, zajedno sa Francuzima, gurnuli Europu u tešku krizu. Sada opet iz Nizozemske stiže jedno "ne". Znači li to da su Nizozemci "slabi" Europljani?

Manfred Weber: Nije u tome stvar. Stvar je da imamo rezultat koji se mora shvatiti ozbiljno. Građani su rekli svoje, iako je izlaznost bila vrlo niska. Sada je na nizozemskoj vladi da dâ konkretne prijedloge kako se postaviti prema ovom rezultatu. Iza konkretnih odluka krije se i pitanje kako se odnositi prema populizmu. Populisti su ovdje igrali svoju igru.

Doći ćemo i do toga, ali prvo moramo konstatirati da ovo više nije samo problem Nizozemaca, već i europski problem. Šef Europske komisije Jean-Claude Juncker prije glasanja je rekao da bi odbijanje Nizozemaca gurnulo Europu u kontinentalnu krizu.

Nizozemska vlada je na potezu jer je ovo prije svega veliki poraz te vlade koja se u Bruxellesu zalagala za taj sporazum, koja je već za njega glasala, uz to su već neki procesi u nizozemskom parlamentu završeni, a sada im je njihov vlastiti narod rekao "ne". I premijer Mark Rutte bi trebao sebi postaviti pitanje zašto nije bio dovoljno uvjerljiv, zašto nije uvjerio ljude…

Manfred Weber

Manfred Weber

Gdje je on pogriješio?

Problem je načelne prirode, to vidimo i u Velikoj Britaniji. Ljudi iz privrednog, društvenog života, iz političkih stranaka i sindikata, koji u svoja četiri zida govore da je Europa ispravan, jedini mogući put – ti ljudi premalo izlaze u javnost i premalo objašnjavaju ljudima zašto je Europa nužna. U Nizozemskoj je očito da su druga, osnovna pitanja EU-a, pitanja migracije i razni problemi koje ljudi imaju, ovdje pomiješana s pitanjem trgovinskog sporazuma s Ukrajinom. Zato mi koji imamo odgovornost moramo izaći i objasniti ljudima o čemu se radi. Moramo prekinuti praksu donošenja odluka donose po briselskim hodnicima, bez da se one objasne ljudima. Moramo demokratizirati Europu i učiniti procese transparentnima.

Vi kažete da Europu treba bolje objasniti… ali zar nije to dio problema? Da etablirani političari jednostavno ne žele prihvatiti da u velikom broju zemalja postoje značajne snage koje kažu da ne žele ovakvu Europu.

Mark Rutte

Sada je na potezu Mark Rutte

Imam razumijevanja za takvo razočarenje. Ali kao europski političar postavljam pitanje: o kojoj Europi zapravo govorimo? Jer ako recimo govorimo o pitanju migracija, onda moramo reći da je Europska komisija zajedno s Europskim parlamentom još prije godinu dana predložila opsežni plan podjele tereta migracija, osiguravanja granica, partnerstva s Afrikom i Turskom. Onda je trebalo godinu dana da se ižive nacionalni egoizmi, da se vode nacionalne svađe vlada u Europskom vijeću, sve dok prije nekoliko dana konačno nismo došli do zajedničkog rješenja…

Ali podjela izbjeglica po zemljama i dalje ne funkcionira.

Tako je. Dakle, ovo ovdje je propast Europe nacionalnih egoizama, a ne Europe u kojoj se demokratski razgovara i djeluje putem europskih institucija. I to zadire i u pitanje proširenja EU-a, to jest odnosa s Ukrajinom. Podsjećam da je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker još u svom ekspozeu rekao da u idućih pet godina neće biti proširenja EU-a. Dakle, Komisija i mi u Bruxellesu ozbiljno shvaćamo brige ljudi zbog eventualnog brzog proširenja EU-a. To moramo tako predstaviti i građanima.

Kažete da su nacionalni egoizmi jedan od razloga za mržnju i bijes kojemu svjedočimo. Ali zar ne vidite da sve više ljudi u Europi ima utisak da se u Bruxellesu odlučuje mimo njih i ne želi to prihvatiti?

Zato nam treba demokratizacija europskih odluka. Godinama sam europski političar i imam puno razumijevanja za to što ljudi imaju osjećaj da ne utječu na odluke Bruxellesa. Zato su zadnji izbori za Europski parlament bili korak od sedam milja, jer smo prvi put izašli s kandidatima za šefa Komisije, tako da ljudi mogu odlučivati tko će voditi Europu, a ne da to umjesto njih čine šefovi država i vlada iza zatvorenih vrata. Velike odluke našeg kontinenta moramo predati u ruke ljudi, a ne se pretvarati da nacionalne države mogu odlučivati o svemu. Očito nam trebaju zajednička rješenja i za njih treba pridobiti ljude.

Stvarno vjerujete da bi više demokracije i odluka glasanjem moglo pridobiti ove ljude koji su sada rekli "ne"? Ti ljudi baš žele sami odlučivati o svojoj nacionalnoj politici, a ne da se njima upravlja sa strane.

Što znači "sa strane"? Pitanje je tko uopće danas može donositi odluke. Uzmite pitanje zaštite podataka i recite možemo li zaštititi podatke od Googlea i Facebooka? Vjerujem da bi većina Nizozemaca i Nijemaca rekla da pojedine nacionalne države ne mogu obraniti svoje interese od svjetskih koncerna poput Googlea. Kada, međutim, 500 milijuna ljudi to zajednički odluči, onda se Europa itekako može izboriti za zaštitu podataka. To je stvarnost svijeta u kojemu živimo. Želim da što je više moguće odluka bude doneseno na regionalnom i nacionalnom nivou, ali postoje izazovi u globaliziranom svijetu koje bolje možemo svladati zajedno. Tome se moramo prilagoditi, za to se moramo zalagati, i uvjeren sam da će to ljudi slijediti.

Šef britanskog UKIP-a Nigel Farage bio je u Nizozemskoj tijekom kampanje. Za njega je ishod referenduma odlična vijest. Mislite li da će ovim rezultatom protivnici EU -a u Britaniji dobiti vjetar u leđa samo nekoliko mjeseci uoči referenduma o istupanju iz Unije?

To će biti britanska odluka, baš kao što je ovo jučer bila nizozemska. Naravno da je u Velikoj Britaniji ulog veći, naime članstvo u EU-u, ali i u tamošnjoj kampanji važi isto: svi koji vide prednosti europskog partnerstva trebaju javnosti pojasniti da će Britanija biti slabija ako ostane sama u globaliziranom svijetu, ako bi recimo sama morala pregovarati o trgovinskom sporazumu sa SAD-om, da će privredno oslabiti. Svi ti argumenti moraju biti iznijeti tijekom kampanje. Moramo se jasnije i s više samouvjerenosti zalagati za ono u što vjerujemo.

Što će sada biti sa Sporazumom o pridruženju s Ukrajinom? Je li on pokopan ili će biti samo malo izmijenjen pa proguran? Ne bi li to onda ponovo značilo vodu na mlin onih koji kažu da se odluke u Bruxellesu donose neovisno od toga što kaže narod?

Najprije treba reći da je ostalih 27 članica EU-a demokratskim odlukama prihvatilo sporazum o slobodnoj trgovini s Ukrajinom…

Ali moraju ga svi prihvatiti....

Da, ali govorimo o jednoj zemlji. Kada sve stavite na vagu, treba reći da su sve ostale zemlje rekle "da". Nizozemska sada mora ponuditi prijedlog. Ovo je bio savjetodavni referendum i sada vlada treba predložiti nešto konkretno.

Dakle, vidite mogućnost da ovaj sporazum s Ukrajinom zaista prođe?

Taj sporazum je ekstremno važan. Mi u pučkim strankama zalažemo se za sporazum koji je za Ukrajinu od egzistencijalnog značaja. Želimo da Ukrajina dobije jednaku šansu kao ostale države, da se razvija, da ima perspektivu, da ljudi tamo dobiju budućnost, a ne da napuštaju svoju domovinu i stvaraju nove migracijske tokove. Sada se radi o tome da ozbiljno shvatimo strahove koje su ljudi u Nizozemskoj izrazili i uključimo ih u proces odlučivanja.

Unatoč tim argumentima, moram još jednom pitati: ako bi sporazum ipak prošao unatoč referendumu u Nizozemskoj, zar se time ne bi samo pojačao utisak da EU donosi odluke protiv volje građana?

Shvaćam ozbiljno zabrinutost tih ljudi. Vidim da su oni s izjašnjavanjem o Ukrajini povezali strah od novog proširenja EU-a. Zato je važno da kažemo da do 2019, dok ne bude novih europskih izbora, neće biti novog proširenja. Točka, kraj. To moramo uvijek iznova ponavljati, to je najbolja borba protiv populista.

Razgovor vodio Dirk-Oliver Heckmann (DLF).