1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Propast drevnih banja u banjalučkoj Ilidži

Ljekovite banje u banjalučkom naselju Ilidža proglašene su nacionalnim spomenikom, ali ipak propadaju.

Ništa na prilazu kući Ahmeta Šeranića ne upućuje na to da bi se u njoj mogao kriti nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ni oronuli krov, ni zahrđali oluci, ni iskrivljeni prozori, ni dvorište puno starog željeza. Tek mala ploča na ogradi dvorišta objašnjava da će se ulaskom u kuću zapravo ući u banju s ljekovitom izvorskom vodom, koja otklanja tegobe reume i išijasa, a koja je izgrađena još davne 1858. godine. Goste i posjetitelje Ahmet Seranić dočekuje u dvorištu ispod suncobrana, na klimavim plastičnim stolicama, za stolom prekrivenim dotrajalim stolnjakom. I tek za tim stolom i na toj stolici posjetitelji će možda biti najviše zbunjeni. Jer što bi ovdje moglo biti nacionalno dobro i gdje je zapravo ta, navodno poznata banja?

„Kad uđete u kuću, idete desno i tu se presvučete. Onda stepenicama siđete u kupaonu. Voda praktično protječe ispod kuće, kuća je napravljena na toj vodenoj žili, i dolje u podrumu je mali bazen, u kojem se možete banjati. A nacionalno dobro su kako same banje, tako i kuće uz koje su banje napravljene, jer neke od kuća datiraju još iz šesnaestog stoljeća. Ako se malo izdignete, i na ovoj banji ćete vidjeti kupolu orijentalnog karaktera, samo je ona sad prekrivena plastikom, jer prokišnjava", objašnjava Ahmet dok se uzdiže sa stolice i pokazuje u pravcu spomenute kupole.

Ahmet priča kako je cijeli kompleks zapostavljen. Kako kuće i banje propadaju, jer o njima, izuzev nekoliko susjeda kroz privatnu inicijativu, nitko ne vodi računa. On osobno se, kaže, za donacije za popravak obraćao svim mogućim institucijama, ali čini mu se da zapravo nitko od nadležnih nema želju da se banja popravi i dovede u red. Dapače, dodaje, dobiva se dojam da je nekome zapravo stalo da sve propadne, pa zato sve skupa i izgleda tako kako izgleda. „U odluci o proglašenju ovog kompleksa nacionalnim spomenikom stoji da je za obilježavanje spomenika zadužena Komisija (za očuvanje nacionalnih spomenika), a za popravke, održavanje, obnovu i zaštitu od propadanja entitet, dakle Vlada RS-a. Ali meni se čini da je problem upravo u tome što cijeli kompleks ima taj neki orijentalni karakter, a netko to ovdje izgleda ne želi imati", kaže Ahmet.

Ljekovite vode

A o čemu se zapravo radi i što bi to trebalo biti popravljeno ili barem spašeno od propadanja? Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika kompleks banja u banjalučkom naselju Ilidža nacionalnim spomenikom proglasila je još 2005. godine. Kompleks čini nekoliko ljekovitih banja, koje vodu dobivaju ispod brda Šehitluci (danas Banj-Brdo) i koje datiraju još iz doba Rimljana. Svoj procvat ovaj kraj doživio je za vrijeme osmanske vladavine, i tada su banje i kuće uz koje se one nalaze dobile svoj karakteristični izgled. Taj izgled banje su skoro u potpunosti zadržale do danas. Za vrijeme austrougarske vladavine samo su pojedine kuće doživjele minimalne promjene, te su neke, poput Ahmetove, izgrađene s odlikama austrijske provincijske arhitekture.

Ljekovite vode ukupno devet banja – Maslin hauz, Ebin hauz, Šeranića hauz, Osmančevića banja, Banja Žbana, Banje u Demirovića kući, Banja Direklija, Banja Šugavica i Trokića vrelo – pomažu kod raznih vrsta tjelesnih i duševnih tegoba. Kod reume i išijasa, kod oboljenja dišnih putova, kod srčanih oboljenja i depresije, ili pak nakon operativnih zahvata pri rehabilitaciji pacijenata. Tako je Ebin hauz - riječ „hauz“ je arapskog porijekla i znači „natkriveni bazen“ - poznat na primjer po tome što pomaže kod psihičkih oboljenja, Šeranića hauz kod reumatskih, dok je Banja šugavica na primjer dobila ime po tome, jer su za vrijeme Prvog svjetskog rata vojnici u njoj liječili razna kožna oboljenja.

Ahmet Šeranić

Ahmet Šeranić: „Ja bih najviše volio sve obnoviti, ali ja od moje mirovine ne mogu obnoviti ni krov, a kamoli što više“

Skrnavljenje nacionalnog dobra?

Nacionalno dobro u ovom kompleksu su i pojedine kuće u naselju Ilidža. One su tradicionalne kubusne forme, sa četverovodnim krovom oštrog nagiba i dubokih streha, za koje se kao pokrivač koristi karakteristični biber-crijep. Zidovi prizemlja ovih kuća zidani su od kamena, a svaka od kuća u prizemlju ima hajat sa stepeništem za kat te divanhanu iz koje se pruža pogled na rijeku Vrbas. Objekti, koji prema Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika posjeduju ove karakteristike i koji imaju i ambijentalnu vrijednost, jesu na primjer kuća Gušića, kuća Hadžiisaković Zlatka, kuća Štefka i Marte Golbaher, te Demirovića kuća, u čijem se sastavu nalaze i tri kamene kade za banjanje u ljekovitim vodama. Prema odluci Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, za zaštitu, konzerviranje, restauraciju i prezentaciju svih ovih objekata, a prema odluci o proglašavanju ovog kompleksa nacionalnim spomenikom, dužna je Vlada Republike Srpske.

„Ali vidite, kad na primjer uzmete tu Demirovića kuću. Ona više nema vode! Tu više nema dotoka! Razlog tome je što se ovdje sada grade nove banje i one uzimaju vodu kućama i banjama koje su nacionalni spomenici. Mimo toga što su te gradnje, ja bih rekao, dosta kičaste i nikako se ne uklapaju o ovaj ambijent, ja ne vidim da to bilo koga zanima i da to bilo kontrolira, jer da kontrolira, sve to što narušava izgled kompleksa, bilo bi zatvoreno. Ovako, izgleda, radi tko što hoće“, kaže Ahmet Šeranić.

Hauz ipak u funkciji

Njegov Šeranića hauz, srećom, još ima dotok vode tako da je povremeno i u upotrebi. Ahmet ima čak i redovne goste, a danas su to Smilja i Žarka, koje u hauz dolaze zbog reumatskih problema. „Banja je stara, ali nama odgovara voda, to nam je najvažnije. Stepenice do vode malo škripe, malo su i zahrđale, boja tu i tamo već otpada, ali nama je opet najvažnije da pomaže zdravlju. Pripazimo se malo kad silazimo i sve bude u redu", objašnjavaju Smilja i Žarka.

Kuća s dvije adrese

Kuća s dvije adrese

„Ja bih najviše volio sve obnoviti, ali ja od moje mirovine ne mogu obnoviti ni krov, a kamoli što više“, priča Ahmet, ispraća goste i ustaje sa stolice, trudeći se da što bolje pokaže sve ono što bi na banji i na kući trebalo popraviti. I kreće putićem koji vodi iza kuće i kroz vrt, ograđen starom tarabom s drvenom kapijom. A na njima posjetitelja čeka novo iznenađenje – dvije ploče s kućnim brojevima i dvije potpuno različite adrese.

Pa može li biti da u Bosni postoje i kuće s dvije adrese? „Nema kuća dvije adrese“, smije se Ahmet, „ova prva ploča je prijeratna, ova druga je poslijeratna adresa. Prije rata smo bili na Braće Alagića 203, sad smo na Od Zmijanja Rajka 377. I taj detalj, eto, oslikava problematiku. Tako vam je to, ovdje je sve naopačke, svatko vuče na svoju stranu, ali štete od toga imaju podjednako svi. Ja smatram da ovaj kompleks i ove banje imaju izuzetan turistički potencijal i mislim da ova zemlja sve te kulturološke specifičnosti treba unovčiti, a ne treba ih puštati da propadaju. Jer od toga bi svi imali koristi“, smatra Ahmet.

A onda na pozadini banje do koje se došlo prolazeći kroz vrata s dvije adrese, pronalazi još jedno mjesto na zidu koje je ostalo bez žbuke. Na kojem će nacionalni spomenik BiH, takva su vremena, biti zakrpljen još jednim komadom najlona i plastike.

 

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic