1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Pronađen film Oktavijana Miletića

Kada se spomene arheologija, na pamet nam obično prvo pada iskapanje kakvog prastaroga hrama ili drevne naseobine. Pojava novijeg datuma jest – filmska arheologija. Hrvatski su stručnjaci upravo na tom području nedavno zabilježili veliki uspjeh. U Austrijskom filmskom arhivu u Beču otkriven je film pionira hrvatske kinematografije Oktavijana Miletića.

Beč – poprište najnovijeg otkrića hrvatske filmske arheologije

Beč – poprište najnovijeg otkrića hrvatske filmske arheologije

U potrazi za filmskom građom proizvedenom za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske filmski arheolog Danijel Rafaelić iz Hrvatske kinoteke u bečkom filmskom arhivu je naišao na rad anonimnog autora, snimljen 1942. godine, koji bilježi životne običaje stanovnika Šestina. Ostvarenje „Život hrvatskog seljaka“ Rafaelić, koji priprema monografiju o filmskoj proizvodnji u NDH-u, nakon pažljive analize pripisao je legendarnom hrvatskom sineastu Oktavijanu Miletiću: „Imao sam čitavu znanstvenu podlogu koja me upućivala da je Miletić neke filmove snimao i za njemačke producente tijekom ranih 40-ih. Jedan od njih bio je i ‚Život hrvatskog seljaka‛. Činjenica da se taj film nalazio neprepoznat u bečkom arhivu nije iznenađujuća, jer filmski arhivi imaju puno filmova kojima je teško pripisati autore. Institucije nemaju osoblja koje ima dovoljno široko obrazovanje da bi to mogli prepoznati.“

Svoju analizu i zaključak Rafaelić temelji na stilskim obilježjima pronađenoga materijala: „Stilski to apsolutno izgleda kao film Oktavijana Miletića, poglavito stoga što on u to vrijeme prestaje sa svojim neprofesijskim bavljenjem filmom i prelazi u – nazovimo ga – službeni filmski izričaj, a s druge strane novine i filmski časopisi toga doba upućuju na to da je on režirao film koji se zove ‚Život hrvatskog seljaka‛. Naravno da uvijek treba ostaviti mali upitnik: što ako je postojao još jedan film ‚Život hrvatskog seljaka‛, a taj nije Miletićev? No, mislim da nas takav način razmišljanja ne bi doveo nigdje, a kamo li do otkrića.“

Vrlo vrijedan materijal koji donosi djelić hrvatske povijesti i života njezinih stanovnika nastao je u razdoblju kada je Miletić radio za njemačke filmske kompanije koje su bile pod nadzorom nacističkog ministra propagande i narodnog prosvjećivanja Goebelsa: „Joseph Goebels držao je, naravno, pod budnim okom sve filmske kompanije koje su tamo radile. Nama su interesantne dvije: UFA i TOBIS. Ovaj film koji je tada rađen za strane partnere govori dosta o Oktavijanu Miletiću i njegovu stavu prema tome. Naime, ni na kojoj razini nije niti rasistički, ni nacistički, ni išta slično. Radi se jednostavno o jednom od najljepših hrvatskih dokumentarnih filmova koji ne pada u tu klasičnu zamku propagande.“ Tome možemo dodati i podatak da je Miletić odbio snimiti prvi film napravljen u NDH-u – onaj o Pavelićevu govoru: „Nije svoju genijalnost podredio političkim uvjetovanjima Goebelsa i politike toga doba“, zaključuje Danijel Rafaelić. Zanimljivo je da ovo važno otkriće dolazi baš u godini u kojoj Hrvatska kinoteka slavi 25. obljetnicu osnutka pa taj nalaz zacijelo predstavlja jednu od najljepših rođendanskih čestitki.