1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Promašeni sukob izvršne i sudbene vlasti

Učestalo iskrenje između hrvatskih ministara i sudaca ne ukazuje da je ikoja od strana jednoznačno u pravu, ali baca svjetlo na određene simptomatične momente između dviju vertikala.

Odnos izvršne i sudbene vlasti u Hrvatskoj ostaje zategnut i za godišnjih odmora, na tragu više nedavnih ekscesa. Posljednje izjave ministra financija Slavka Linića i predsjednice Ustavnog suda Jasne Omejec, s početka tjedna, svakako to potvrđuju. Nekoliko je raznorodnih događaja na Trgovačkom sudu, kao i Ustavnom, proteklih tjedana do mjeseci, potenciralo takvu napetost. A zatim se u javnosti nametnulo pitanje o primjerenom odnosu dviju vertikala, poželjnoj mjeri diskusije, kao i generalnim ovlastima.

Konkretno, burne su reakcije izazvale odluke sudaca Trgovačkog suda u Zagrebu o kreditima s deviznom klauzulom u švicarskim francima, i zatim o jednom predstečajnom postupku te samoj ustavnosti Zakona o predstečajnoj nagodbi. Što se tiče Ustavnog suda, nužno je istaknuti da on zapravo uopće ne spada u sudbenu granu pri klasičnoj diobi vlasti, nego se uzima odvojeno, kao zasebna, četvrta vertikala. Ali, ovom ga se prilikom mahom svrstava u sudbeni pretinac, povodom nekih odluka koje su u novije vrijeme pogodile hrvatske ministre.

Presude i dobre i loše

Josip Kregar

Josip Kregar

Bile su to najnovije, negativne odluke Ustavnog suda RH o Pravilniku o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, te novom Zakonu o PDV-u, u dijelu s oporezivanjem dnevnih novina. Prije toga, zabilježeno je u novije vrijeme također više spornih odluka, npr. o spolnom odgoju u hrvatskim školama. Ipak, teško je govoriti o iole zajedničkom nazivniku tih momenata, ne samo s obzirom na strukturnu razliku među rečenim sudovima, nego i zbog različitih reakcija na njih od strane mnogih domaćih medijskih i političkih komentatora.

„Istina je da postoje velike razlike među aktualnim predmetima i odlukama vezanim uz njih, ali postoje i značajke koje spajaju većinu tih novijih događaja“, rekao nam je Josip Kregar, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, i nezavisni saborski zastupnik koji je, međutim, i formalno blizak vladajućem SDP-u. On tako smatra da je presuda za švicarski franak dobra i pravedna, od onih za kojima narod upravo žudi, dok je odluka o predstečajnoj nagodbi na istom sudu, pokazatelj mnogočega lošeg u sudstvu.

Potreba za kvalitetnijom diskusijom

Štoviše, Kregar smatra da je sudbena vlast uvelike zahvaćena svojevrsnim „autizmom“, uslijed mentalne izoliranosti te neodgovorne okrenutosti svom interesu. Državnom sudbenom vijeću treba dati ovlasti, ali i tražiti ga odgovornost. Izvršna je vlast po Kregaru u situaciji da snosi brigu za stanje u državi, a suočava se s odbijanjem sudbene da prizna glavna obilježja društvene situacije, prvenstveno tešku ekonomsku i socijalnu neizvjesnost. Vlada stoga mora učiniti nešto u odnosu na sudstvo, i pritom ne pokvariti ništa: instrumenata za to baš i nema, a vremena je sve manje.

„To znači da u javnosti treba diskutirati smireno“, mišljenja je Kregar, „ali i to da se diskutirati mora, o svim vlastima, tako i sudbenoj. Jer, neodgovorno sudstvo nastaje tamo gdje prestaje priča o njemu, gdje se prihvati njegova apsolutna nedodirljivost“. Po njegovu je uvidu nužno skrenuti tu diskusiju u kvalitetnije relacije, budući da se u npr. Saboru i danas mnogo raspravlja o sudstvu, ali više indirektno. A zakonodavcu i egzekutivi je potreban valjan izravni sugovornik, kao što bi to bilo u redovnoj i nadasve sadržajnoj debati s najvišim predstavnikom sudbene vlasti.

Vlada mora stati na loptu

Vesna Škare-Ožbolt

Vesna Škare-Ožbolt

Nekadašnja ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt, iz mandata premijera Ive Sanadera, osjetno je kritičnija prema vladi, i sklonija sudstvu. „Javno negodovanje protiv sudskih odluka uzelo je previše maha u novije vrijeme, i vlada stoga mora stati na loptu prije negoli loši efekti toga nepovretno prevladaju“, rekla je Škare-Ožbolt za DW. Ona tumači da je problem u činjenici što ministri poput Linića, Grčića ili Jovanovića ne prozivaju operativne mane sudstva, nego suštinu njihovih presuda i odnosa prema zakonima te ustavu.

Naša sugovornica također nas je podsjetila na jednu donekle usporedivu situaciju iz pretprošlog desetljeća, kad je Ustavni sud na čelu s Jadrankom Crnićem donio odluku o povratu duga umirovljenicima, što je izazvalo negodovanje političke vlasti. „Uzdrmalo je to čitavo tadašnje hrvatsko gospodarstvo, vlada premijera Nikice Valentića suočila se s golemim zahtjevom. Ali, odluka suda i njegova neovisnost ipak nisu dovođeni u pitanje toliko koliko je to danas slučaj“, riječi su bivše ministrice pravosuđa.

Samo bez nove čistke

Problem sa sudstvom nastao je još devedesetih godina 20. stoljeća, kad su provedene obimne čistke među sucima, i tada je došlo do poremećaja u njihovoj neovisnosti i stručnosti, smatra Slaven Ravlić, sociolog i politolog s Pravnog fakulteta u Zagrebu. „Ali, to ne znači da je u današnje vrijeme izvršna vlast, polemizirajući sa sudbenom, jednoznačno u pravu“, nastavlja Ravlić, „jer i ona stalno nastoji ostaviti dojam da je svemoćna i nedodirljiva, spram sudbene i zakonodavne, što također izaziva strepnju. Ona sudbenoj vlasti mora pomoći, a ne se boriti s njom“.

Slaven Ravlić nadalje nam je pojasnio da, čak i prema nekim istraživanjima u kojim je osobno sudjelovao, hrvatski suci imaju dosta problema sa stručnošću, kontinuitetom, efikasnošću, statusom, politiziranošću, itd. Puno ih je stajala vezanost s HDZ-om, koji je masovno kadrovirao u pravosuđu i prošlog desetljeća, što se često uzima u obzir pri tumačenju njihova odnosa s današnjom vladom. Ipak, ovaj naš sugovornik inzistira da sudstvu treba pomoći u građenju unutarnjeg mehanizma stabilnosti, čemu nema alternative.

A kako bi to moglo izgledati, spomenuo je i Josip Kregar: „Moramo odvojiti suce od dnevne, stranačke politike, a nova čistka ne dolazi u obzir. Jednostavno moramo ukazivati na potrebu njihove samoregulacije, s jedne strane, i zdravog odnosa prema ostalim vertikalama vlasti, kao i stvarnoj javnosti, ili javnoj stvarnosti, s druge.“ Ugradnja raznih mehanizama za nadzor i samopreispitivanje sudaca, uz njihovu stalnu edukaciju i unapređivanje dijaloga s njima, dio je rješenja. S puno strpljenja i pomnje – to se podrazumijeva.

Preporuka uredništva