1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Prodaja termina za njemački konzulat

U Srbiji odavno nije zabilježena ovolika potražnja za radnim vizama u Njemačkoj kao ove godine. Zakazati termin ravno je čudu. Zato mnogi građani koriste usluge tzv. agencija koje su niknule oko konzulata.

Rostock je luka u manje sretnom, sjeveroistočnom dijelu Njemačke. Duboko u bivšem DDR-u. Rostock je grad iz kojeg je nakon pada Berlinskog zida svaki peti stanovnik otišao trbuhom za kruhom. Za Biljanu Žarković* (45) Rostock je san. Jer u jednoj tamošnjoj klinici ovu nezaposlenu medicinsku sestru iz Niša čeka posao, s uvjetima i plaćom koji s juga Srbije djeluju kao Eldorado. Biljana u svom iznajmljenom stanu pored računala drži potpisani ugovor, certifikat o poznavanju jezika, kopije putovnice i formulare. I sve joj to malo vrijedi jer se traganje za terminom u njemačkom konzulatu u Beogradu pokazalo kao Sizifov posao. „Od svibnja pokušavam, stalno otvaram web-stranicu. Nijednog momenta nijedan termin nije slobodan. Ima ih za plavu kartu ili šengensku vizu, ali meni to ništa ne znači. Meni treba radna viza.“

Pored Biljaninog računala su i neplaćeni računi za komunalije, samo za stanarinu duguje 3.000 eura. Rostock, to je jedini spas. Iz očaja dane i noći provodi na stranici gdje se mogu zakazati termini za njemački konzulat. Kada se otvore novi termini, planu za dvije minute. Biljana luta forumima na kojima njezini supatnici prepričavaju svoja iskustva s odlaskom u Njemačku. „Nemojte gubiti nadu. Alarm u 00:15 pa čekićajte do 00:30“, piše jedan posjetilac bloga Dva kofera u Berlinu. Navodno se termini oslobađaju iza ponoći. Njezine se besane noći nisu isplatile. Na blogu Berlin za početnike jedan korisnik piše: „Morate razumjeti da je to sve ozbiljna muljaža i da se ne vrijedi samostalno boriti protiv toga.“

Pomoć „stručnjaka“? Nedaleko od njemačkog konzulata, koji je trenutno smješten u zgradi kanadskog veleposlanstva, nalaze se agencije koje priskaču u pomoć za novčanu naknadu. Sve rade po sličnoj mustri: njihovi ljudi svakog jutra pred konzulatima vuku građane za rukav, nude usluge fotokopiranja, prijevoda, fotografiranja, popunjavanja formulara i – šlager ovog ljeta – rezerviranje termina u njemačkom konzulatu. „Čim ambasada pusti termine preko interneta, agencije uđu, ukucaju podatke i završe posao. Pare uzimaju na ruke“, priča nam Biljana. Treba im samo na vrijeme dati avans i osobne podatke – jer internet-forma dozvoljava samo rezervaciju na točno ime. Fiskalni račun? Ugovor s mušterijom? Toga tamo nema, kaže naša sugovornica. „Pozovite ih pa vidite sami, ali ako im se javite kao novinar, budite sigurni da Vam ništa neće reći.“

„Tako ti je to u životu“

Poziv u agenciju Evropa početkom kolovoza. Hoćemo termin u njemačkom konzulatu. Duboki muški glas s druge strane žice kaže da je sve krcato, tvrdi da više od 20.000 ljudi čeka na termin. „Ja ti mogu naći za drugu polovicu listopada. Sve je do tada krcato. Ako iskrsne nešto neplanirano, može i prije, ali to ne jamčim.“ Navala je krenula ove godine, od kada je Njemačka nešto olakšala uvjete za odlazak na rad kako bi smanjila prijave „za azil“. Muški glas kaže da su online-termini za obične smrtnike skoro neuhvatljivi i već pomalo pravi reklamu za sebe: „Možeš pokušati tisuću puta, uzalud. Ja imam deset hakera što su specijalizirani samo za tu tehniku. Oni su 24 sata dnevno na web-stranici i čim se ukaže neki termin oni ga ugrabe za pet sekundi. To su ljudi profesionalci. I to se plaća.“

Nekoliko ljudi ispred njemačkoga konzulata u Beogradu

Zbog rezervacije termina nema redova ispred veleposlanstva.

Tu smo, to se plaća. Koliko? Kaže 250 eura. Mušterija ne mora biti u Beogradu, pa čak ni u Srbiji. „Imaš nekoga ovdje? Neka dođe s kopijom tvog pasoša, nek ponese pare, ne mora sve, bar 100, a 150 ćeš kad budeš dolazio. Ja ću ti sve završiti. Onda ti javim na telefon: gospodine, Vama je zakazan termin tad i tad, dođite dva sata prije kod mene da završimo papire, kopiramo što treba i damo ti ovaj termin što dobijemo od ambasade.“ Hakeri grabe termine? Pare na ruke? Da nije to malo ilegalno? Nije, kaže glas: „Piše tamo i na ambasadi – svaka agencija može to da radi. Ako ne možeš sam, a ti angažiraš drugoga. Moraš angažirati stručnjake. Ništa tu nije ilegalno – koliko ih je već tako ušlo u ambasadu... Kao što možeš za registraciju auta unajmiti agenciju, tako ti je to u životu.“ I bolje ne oklijevaj jer „mnogima su propale dozvole za rad pošto nisu uspjeli zakazati termine“.

Čovjek je teoretski u pravu: svatko može ponuditi uslugu i naplatiti je, ali bi ipak morao napisati fiskalni račun. Spomenute agencije su u Agenciji za privredne registre (APR) zavedene pod šifrom djelatnosti 74.30 pod kojom se podrazumijevaju samo „prevođenje i usluge tumača“. Ali nije ništa neuobičajeno da postoje i druge usluge: „Zakonom je propisano da se u registar upisuje jedna, pretežna djelatnost, ali da pravna osoba može obavljati i druge, zakonom dozvoljene, djelatnosti“, kažu u APR-u na upit Deutsche Wellea. Kontrolu poslovanja bi trebale provoditi inspekcije, koje se širom Srbije ionako slabo miješaju u svoj posao. Navedene agencije rade punom parom, iako sav novac ne ide kroz blagajnu.

Veleposlanstvo upozorava na agencije

Tako se Beograd upisuje u tužnu listu gradova u kojima se trguje terminima za njemačko veleposlanstvo. Njemački mediji su već pisali o sličnoj praksi u Teheranu i Bejrutu. Agencije s čitavim timovima ljudi danonoćno grabe svaki slobodan termin koji se ukaže i tu pojedinac ima slabe izglede. Čak i kada sve ide legalno, nastaje suluda situacija: kada se prođe kroz birokratski labirint, za termin koji je inače besplatan treba duboko zagrabiti u džep. Njemačko Ministarstvo vanjskih poslova je, upravo svjesno mogućnosti zloupotreba, i napravilo sustav za online-zakazivanje. Server je u Berlinu i pojedina veleposlanstva s njim nemaju baš ništa. Osobni podaci pri prijavi termina moraju odgovarati onima u putovnici, ne toleriraju se ni slovne greške.

No, teoretski je moguće da agencije zauzimaju termine navodeći fiktivna imena, kako piše posjetilac jednog foruma: „Tapkaroši bukiraju sve termine na neka fiktivna imena. Onda ih prodaju za 300 do 500 eura. Zatim, kada nekome uzmu novac, odjave termin i odmah hvataju drugi s imenom onog što je platio.“ Ljudi, kojima propadaju radna mjesta u Njemačkoj samo zato što ne mogu do termina spremni su povjerovati u svakakve konstrukcije. Ovaj isti forumaš tako piše da se na 50 posto zakazanih termina nitko ne pojavi – jer su zauzeti na fiktivna imena. Kako doznaje DW, propalih termina ima, ali vrlo malo. Medicinska sestra Biljana Žarković se čak pribojava da netko iz veleposlanstva dojavljuje agencijama kada će se oslobađati novi termini. Za te tvrdnje nema dokaza.

Znak jedne agencije u Beogradu

Prevodilačke agencije mogu nuditi i druge usluge

Srpski zakon dozvoljava da građani preko posrednika rezerviraju termin, što „nažalost iskorištavaju pojedine agencije sa sumnjivom reputacijom“, kaže za DW njemački veleposlanik u Srbiji Axel Dittmann. Veleposlanstvo savjetuje da se nikakve usluge agencija ne koriste. „One naplaćuju to što će zakazati termin koji se naknadno pojavio jer je netko otkazao svoj termin. To svaki podnosilac može sam uraditi, a agencije za to traže velik novac“, dodaje Dittmann. Posluju li agencije u beogradskim sokacima legalno ili na crno, to pitanje nije posao predstavništva Njemačke u Srbiji. O tome veleposlanik kaže: „Ono što je važno za nas: svatko može zakazati termin, i to besplatno, s tim da – i tu želim biti sasvim iskren – to u nekim slučajevima zahtijeva veliku dozu strpljenja.“

Daleko je Rostock

Dittmann potvrđuje da je porast zahtjeva zabilježen od Nove godine zbog olakšane mogućnosti zapošljavanja u Njemačkoj. Zemlji trebaju njegovatelji starih osoba, medicinsko osoblje, radnici... zašto onda Veleposlanstvo ne poveća svoje kapacitete? „Veleposlanstvo je zbog povećanog broja zahtjeva vrlo brzo reagiralo i zaposlilo dodatnu radnu snagu. S druge strane, ne možemo neograničeno proširivati svoje kapacitete, između ostalog i zbog toga što imamo samo ograničen broj šaltera. Stoga se, nažalost, nekoliko tjedana čeka na vizu u cilju zapošljavanja u Njemačkoj“, kaže Dittmann.

Biljana Žarković čeka već mjesecima. Do sada se uzdala u svoju upornost i brze prste. Termin nije ugrabila, a dani u kalendaru teku. Rostock na Baltičkom moru djeluje lijepo i daleko, ali Rostock neće vječno čekati jednu medicinsku sestru iz Niša. Zato Biljana razmišlja da ipak ode do Beograda i uplati novac nekoj od agencija. „Znam da je to ilegalno. Ali kada ne možete legalno... mene nitko neće čekati neograničeno. Sada mi je rok do 1. rujna, a onda će popuniti mjesto.“

*pravo ime poznato redakciji

Preporuka uredništva