1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Moja njemačka priča

Problemi na poslu? Što učiniti?

U Njemačkoj vrijedi načelo - sa svim zaposlenicima treba jednako postupati. No, oni, novijih članica Europske unije doživljavaju situacije u kojima ponekad to ne vrijedi. Što mogu učiniti kako bi zaštitili svoja prava?

Agencija za zapošljavanje je obećala Karolini da će doći u dobru obitelj u Hannoveru. To što govori samo poljski jezik, kako joj je rečeno, ne predstavlja problem jer starija gospođa, koju je treba njegovati, boluje od demencije. Svaki dan od šest sati popodne, trebala bi imati slobodno kao i vikende. Nakon tri mjeseca, Karolina je bila na izmaku snaga.

Umjesto obećanih 40 sati tjedno, njegovala je i bila odgovorna 24 sata dnevno za stariju gospođu. Plaćena je bila poput svakog normalnog zaposlenika. Našla se u jednoj očigledno bezizlaznoj situaciji, jer da je mogla, najradije bi bila prestala raditi. No, hitno joj je trebao novac. Zato je i došla u Njemačku.

Što je moguće prije potražiti savjet

Milijuni njemačkih radnika primaju (pre)niske plaće

Milijuni njemačkih radnika primaju (pre)niske plaće



No, Karolini su na raspolaganju stajalo nekoliko mogućnosti: mogla je, primjerice, svoja prava zatražiti sudskim putem, bez obzira je li za tu obitelj radi bez službene potvrde posredovanja agencije sa sjedištem u domovini (tzv. Entsendebescheinigung). No, do suda ni ne mora doći, kaže Silvya Timm, podrijetlom i sama Poljakinja koja radi u Berlinu, u savjetovalištu koje financira sindikalni projekt „Faire Mobilität“. Njezina je zadaća informiranje po pitanju prava i pružanje konkretne pomoći zaposlenicima iz srednjih i južnih zemalja Europske unije.

U Karolininom slučaju, kaže Sylwia Timm, bi ona pokušala stupiti u kontakt s njemačkom obitelji i s njima razgovarala o nastaloj situaciji. Naravno da bi bilo bolje da se Karolina odmah javila. Timm bi tako već na početku svima objasnila što njemačko radno pravo dopušta a što ne. „Najčešće žene dolaze tek kad problemi postanu ozbiljni. Ali tad je već često prekasno za rješavanje sukoba“ – kaže Timm. Posljedica je da zaposlenici napuštaju obitelj, iako barem na kraju dobivaju zaluženu plaću.

„Čim se pojave problemi, treba tražiti pomoć“ – naglašava i Mihai Balan iz Frankfurta i Jochen Empten iz Hamburga. Oni su savjetnici u uredima „Faire Mobilität“ u tim gradovima. Dok se savjetovalište u Berlinu uglavnom bavi zaposlenicima u staračkim domovima, bolnicama ili njegovateljima u privatnim kućanstvima, u Frankfurtu se ured specijalizirao za građevinarstvo, a u Hamburgu za gastronomiju i klaonice.

Dumping i „prividna samostalnost“

Rupe u zakonu su poznate sindikalnim savjetovalištima. Omiljena praksa, kaže Jochen Empten, je da njemačke klaonice proslijede svoje narudžbe podružnicama u Bugarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj ili Mađarskoj. A oni šalju svoje osoblje za izvršavanje tih naloga. Kako za tu branšu ne postoji zakonska regulacija o minimalnim plaćama, zarade su jednostavno tada usklađene prema zemlji u kojoj se nalazi dotična podružnica. „Oni pokušavaju smanjiti plaće, tako što zaposlenike puštaju raditi prekovremene sate“ – objašnjava Empten. No, u međuvremenu je ovakva praksa zabranjena budući da je zabranjuje njemačko radno pravo. U dogovoru s radnicima, savjetnik „Faire Mobilität“ može stupiti u vezu s klaonicama i uključiti vlasti ili uposlenicima pronaći odvjetnika, kako bi prekovremeni sati bili plaćeni.

Identične probleme poznaje i Rumunj Mihai Balan u građevinskoj industriji. Kako ovdje postoje pravila koja osiguravaju minimalnu plaću, strane podružnice su se dosjetile novog rješenja. One svoje radnike prijavljuju kao "prividno samostalne". „Većinom se ljudima predoči ugovor na njemačkom jeziku koji zapravo ne razumiju, ali ga potpišu jer im je novac prijeko potreban“, kaže Balan. Pritom se radi o prijavi obrta, u kojoj je potvrđena zarada u visini od otprilike 2.800 eura mjesečno. U takvom slučaju njemačka porezna uprava zahtijeva porez na promet i obrtničku djelatnost od samih građevinskih radnika. U stvarnosti oni zarađuju najviše tisuću eura mjesečno. „Nisam nikada sreo rumunjskog građevinskog radnika koji je dobio minimalnu plaću“, kaže Balan.

Poljski gastarbajter

U građevini radnicima probleme zadaju i nelojalni poslodavci...

Poznavanje i zahtijevanje vlastitih prava

"Prevarnim radnicima zapravo na raspolaganju stoje mnoge mogućnosti za pomoć", kaže Balan. Oni mogu stupiti u kontakt s sindikatima kompanije, koje pak tada mogu izvršiti pritisak na podružnice. Također, oni mogu nazvati ovlašteni sindikat, ured ili građevinskom radniku predložiti odvjetnika, kako bi dobio barem jedan dio svoje zarađene plaće. Ako je građevinski radnik odmah nakon svog dolaska u Njemačku postao član sindikata, već nakon tri mjeseca ima pravnu zaštitu i ne mora sam tražiti odvjetnika. Sindikat sve preuzima, stoga Mihai Balan savjetuje svakom zaposleniku da se informira već na početku obavljanja svog posla u Njemačkoj. Primjerice, svi koji su u Njemačkoj u posljednjih sedam godina dobili boravišnu dozvolu, imaju pravo na integracijski kurs. Tamo neće naučiti samo jezik, nego više i o životnim prilikama u zemlji.

Iako savjetovališta „Faire Mobilität“ u Berlinu, Frankfurtu i Hamburgu imaju različita težišta, zaposlenici iz srednje i istočne Evrope mogu u njima razgovarati o svojim problemima – često čak i na svom maternjem jeziku.