1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Proširenje, Ustav i izbori za Europski parlament

2004. bila je zaista uspješna godina za Europsku Uniju. Nakon povijesnog proširenja za deset novih članica početkom svibnja uslijedili su izbori za prošireni Europski parlament, zatim nakon više mjesečnog potezanja sastavljen je i usvojen nacrt Europskog ustava. Na samom kraju godine ostalo je napeto oko datuma početka pregovora za Hrvatsku, ali i pitanje budućnosti odnosa Turske i Europske Unije.

Godišnji pregled zbivanja za EU povjesne 2004. godine

Godišnji pregled zbivanja za EU povjesne 2004. godine

Prvi svibnja 2004. godine ‚ datum je koji će se spominjati u povjesnim knjigama. Europa je slavila od Lisabona do Tallina, od Dublina do Malte proširenje za deset novih članica: tri baltičke zemlje, Slovačka, Češka, Poljska, Mađarska, Slovenija, Malta i Cipar.

Njemačka je svoje glavno slavlje proširenja Europske Unije proslavila na granici s Poljskom u gradu Zittau. Njemački kancelar je pri tome izjavio kako je proširenje „za Europu zvjezdani trenutak“. „Podjela kontinenta – i time podjela građana je konačno prošlost. Narodi srednje i istočne Europe ponovno su dio europske obitelji”. Proširenje je najveće u povijesti EU-a, broj građana Unije povećao se za 75 milijuna na ukupno 455 milijuna, broj službenih jezika se također povećao za devet na ukupno 20. Proširenje je ipak imalo gorak okus oko ciparskog dijela, jer je u Uniju ušao samo južni dio Cipra dok je sjeverni ostao izvan.

U proljeće, točnije 11. ožujka Europljani su doživjeli prvi veliki teroristički napad – u Madridu na nekoliko stanica odjekuju teške eksplozije u kojima je poginula 191 osoba, a više od tisuće je ranjeno. Atentati su izvršeni samo četiti dana prije parlamentarnih izbora. Stručnjaci za terorizam navode jasne pokazatelje da je počinitelj teroristička mreža Al Kaide, tim više jer je Osama Bin Laden kratko prije toga zaprijetio svim zemljama koje su u invaziji na Irak pomagale SAD. Španjolska konzervativna vlada činila je sve kako bi odgovornost za atentate svalila na baskijsku separatističku organizaciju ETA. Bila je to pogreška koju su birači kaznili. Aznar gubi parlamentarne izbore, pobjeđuju socijalisti, čiji šef Zapatero kao jednu od prvih odluka u svojstvu predsjednika vlade povlači španjolske vojnike iz Iraka.

Teroristički napadi u Španjolskoj bili su znak za uzbunu za Europu. Premda je Unija već nakon napada od 11.rujna 2001. u New Yorku pokrenula prve korak u borbi protiv terorizma, ovoga puta mjere je trebalo provesti ubrzanim tempom. Unija odlučuje pojačati suradnju policijskih i pravosudnih organa te tajnih službi. Ustoličen je koordinator za borbu protiv terorizma. Stoga je predsjedatelj Europskog vijeća i irski premijer Bertie Ahern pozvao ne samo na intenzivniju suradnju unutar Europske Unije, već na međunarodnom polju: „Vidjeli smo da se terorizam ne zaustavlja pred granicama, stoga moramo ubrzati međunarodnu suradnju. Naša deklaracija naglašava središnje mjesto UN-a. Istodobno naglašava i potrebu da surađujem i s ostalim partnerima – uključujući i SAD kao i zemlje u ostalim djelovima svijeta“.

Teroristički napadi u Španjolskoj i kao rezultat smjene konzervativne vlade, koliko god to zvučalo apsurdno, donjeli su pomak za Europsku Uniju. Nova španjolska socijalistička vlada popustila je u svojem otporu protiv otvorenih pitanja oko Europskog ustava. Ubrzo nakon toga i Poljska je ublažila svoje rezerve i signalizirala spremnost na kompromis.

Na summitu u lipnju šefovi država i vlada dogovorili su se oko preostalih otvorenih pitanja Ustava, prije svega oko kvota donošenja odluka većinom glasova. Odluku može donijeti ako najmanje 15 zemalja pristane i ako tih 15 zemalja imaju najmanje 65 posto stanovništva. Nadalje odlučeno je da se u Ustavu neće spominjati kršćanstvo.

Kako će funkcionirati Europa može svaki građanin Europske Unije pročitati na svojem materinjem jeziku. Ustav predstavlja skup svih dosadašnjih sporazuma u prerađenoj verziji. Osim toga sadrži i povelju temeljnih prava te popis vrijednosti koje zastupa Europska Unija.

Na svečanom potpisivanju Ustava krajem listopada u Rimu okupili su se šefovi vlada i država 25 zemalja članica. Potpisom je otpočelo odbrojavanje stupanja na snagu Ustava i razdoblje u kojem države članice moraju ratificirati Ustav. Više od polovica vlada Ustav će dati na glasanje samo u nacionalnim parlamentima, dok će ostale zemlje – među ostalim Francuska i Velika Britanija – o Ustavu raspisati referendum. Na važnost Europskog ustava ukazao je i talijanski premijer Silvio Berlusconi: „Nikada do sada u povijesti temljene vrijednosti slobode i demokracije nisu odigrale tako važnu ulogu kao sada, u trenutku kada stapaju sudbine na stotine milijuna ljudi. Današnji rezultat kojim smo počašćeni da možemo biti nazočni, historijski je datum“.

Od povjesne važnosti nije bilo samo potpisivanje Europskog ustava i proširenje Unije, već i sudjelovanje birača na izborima za Europski parlament. Tek 45 posto europskih građana izašlo je na izbore. Posebno mali interes bio je kod građana novih članica i to samo šest tjedana nakon proširenja. Zabrinutost je zavladala među europskim parlamentarcima zbog činjenice što je većina birača na izborima za Europski parlament svojim glasom djelovalo protiv svojih nacionalnih vlada, dajući svoj glas za oporbu. Stoga je predsjednik Europskog parlamenta u odlasku Pat Cox uputio apel: "Moramo naći put kako unijeti više Europe u izbore za Europski parlament. To govorim već godinu dana i rezultati pokazuju da sam u pravu”.

Na jesen europski zastupnici dobili su priliku pokazati građanima koliko je velik utjecaj euro-parlamentaraca. Naime, nakon što je budući predsjednik Europske komisije predstavio svoju ekipu, svaki pojedini član buduće Komisije morao je proći ispitivanje u Europskom parlamentu. Međutim, nekoliko kandidata nije zadovoljilo zastupnike, pa je na kraju Barroso u posljednji trenutak povukao svoju ekipu i promjenio za dva nova člana. Umjesto spornog Rocca Buttiglionea došao je Franco Frattini, a umjesto Letonke Ingride Udre Andris Piebalgs, dok je sporni mađarski povjerenik Laszlo Kovac dobio novi resor.

Nakon promjena novi predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso je odahnuo: “Priznajem da ovo povjerenje prihvaćam kao veliko olakšanje. Radit ćemo puno. Dat ćemo sve od sebe kako bi služili Europi, europskim institucijama i građanima. Pred nama je mnogo posla i počinjem odmah”.

Jedna od posljednjih službenih radnji Barrosova prethodnika Romana Prodija bila je preporuka za kandidate Bugarsku, Rumunjsku i Hrvatsku kao i Tursku. Bugarska i Rumunjska su dobile potporu za svoje članstvu u Uniji 2007. godine, a Hrvatska je dobila od Europske komisije zeleno svjeto za početak pregovora o članstvu početkom 2005. godine.

Najveće javne rasprave vodile su se i još se uvijek vode oko Turske. Dok Europska komisija predlaže otvaranje pregovora u mnogim članicama Unije otvoreno i žučno se diskutira da li uopće započeti pregovore s Turskom. Europska komisije potvrđuje da je Turska ispunila preduvjete za otvaranje pregovora, ali da se reforme moraju nastaviti istim tempom. Nitko ne zna kako će se Turska razviti u idućih 12 godina, izjavio je i dosadašnji povjerenik za proširenje Günter Verheugen: „To je razlog zašto ne možemo predložiti pregovore samo tako, već proces – uključujući i mogućnost prekinuti pregovore ako Turska ne može ispuniti uvjete i zahtjeve“.

Na prosinčkom sastanku Europskog vijeća 25 šefova država i vlada donijelo je posvjesne odluke: Turska započinje pregovore o članstvu 3. listopada iduće godine uz uvjet da potpiše diplomatski akt o prizvanju Cipra, a datum početka pregovora dobila je i Hrvatska -17. ožujka.

Konačan riječnik zaključaka Europskog vijeća koji se tiče Hrvatske protumačio je predsjednik hrvatske vlade Ivo Sanader: «Ne mojmo mistificirati riječnik u odluci. Riječnik kaže: pregovori počinju 17. ožujka 2005. pod uvjetom pune suradnje s Haagom. Nema dodatne potvrde, što je bilo do jutros, nema potvrde Europskog vijeća, što je bilo do jutros ili do jučer. Postoji dakle uvjet pune suradnje s Haagom što je i do sada slučaj. To znači Hrvatsku će se ocjenjivati je li u potpunosti surađuje, odnosno je li surađuje u punom smislu riječi u slučaju generala Gotovine».

  • Datum 01.01.2005
  • Autor Klaus Dahmann/Alen Legović
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9Zbw
  • Datum 01.01.2005
  • Autor Klaus Dahmann/Alen Legović
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9Zbw