Privatni ratnici u Iraku: tko koga štiti?

Njihovu je rabotu gotovo nemoguće kontrolirati zbog toga što im je nakon okupacije Iraka dodijeljena nake vrst imuniteta kakvog inače uživaju diplomati. No sredstva kojima se ovi privatni "Ramboi", ili "kauboji, kako ih nazivaju američki mediji, nisu ni najmanje diplomatska: pripadnici Blackwatera su u 195 oružanih incidenata u Iraku 163 puta prvi otvarali vatru, a "proslavili" su se nizom incidenata u kojem je stradalo, kako se vjeruje, i velik broj iračkih civila.

Saslušanje o prljavoj raboti Blackwaterovih zaštitara

Od jučer je Odbor predstavničkog doma američkog kongresa za nadzor vladine reforme počeo saslušanje o djelovanju te sumnjive tvrtke. Na čelu Odbora su vodeći američki diplomati Patrick Kennedy i Eric Boswell, a istragu je naredila američka državna tajnica Condoleezza Rice, navodi list Los Angeles Times. Tvrtka Blackwater došla je u fokus interesa javnosti nakon incidenta u Bagdadu 16. rujna u kojem su njeni zaštitari ubili 11 Iračana, a iračka vlada zatražila povlačenje tvrtke iz zemlje. Iračka vlada tvrdi kako se radilo o nedužnim civilima, a tvrtka Blackwater tvrdi da se radilo o oružanim napadačima.

Teške optužbe u izvješću Kongresa

Kongresno izvješće, objavljeno uoči saslušanja, dalo je dodatnu težinu kritikama iračke vlade i konkurentskih zaštitarskih tvrtki, o tome kako su djelatnici Blackwatera agresivni, laki na okidaču i ravnodušni prema životima iračkih cvila. U izvješću se navodi i oštra kritika State Departmenta koji nije pokušao ograničliti akcije Blackwatera, niti pritvoriti njegove djelatnike radi istrage. Povodom početka saslušanja pripadnika Blackwatera američki ministar obrane Robert Gates je rekao: "Mene zanima da li je u tom području bilo dovoljno nadzora i kontrole aktivnosti ovih zaštitarskih tvrtki i to je glavna stvar koju ovdje trebamo utvrditi."

Divlji zapad na divljem istoku

No već nakon prvog dana saslušanja, to što se prezentiralo američkoj javnosti nalikuje okršajima u svijetu u kojem ne vrijede nikakvi zakoni ni pravila. U izvješću Odbora se citira opis ponašanja zaštitara kojeg je dao jedan pripadnik američke vojske. On tvrdi kako su zaštitari, čiji je zadatak prije svega da čuvaju istaknute pripadnike američkog establišmenta u Iraku, totalno pijani pucali na Iračane iz jurećih vozila, bezglavo jurili automobilima ulicama Bagdada i bez puno oklijevanja povlačili okidače - a do sada za to nikome nisu trebali odgovarati.

Predsjednik Odbora demokratski zastupnik Henry Waxman suočio je šefa Blackwatera Erika Princa s činjenicama o ubojstvu Iračana Rahima Chalifa, tjelohranitelja iračkog dopredsjednika Adila Abda el Mahdija prošlog Božića, kojeg je upucao jedan pijani Blackwaterov zaštitar. "Da se takvo nešto dogodilo u Sjedinjenim Državama, taj bi suradnik smjesta bio uhićen i podvrgnut istrazi", rekao je Waxman. Umjesto toga, ovaj je ubojica u roku od 36 sati nestao iz Iraka; ostao je doduše bez posla, ali nije snosio nikakvu odgovornost za svoj čin. Waxman je također rekao kako je nepojmljivo da je američko ministarstvo vanjskih poslova savjetovalo ovoj tvrtki da rodbini ubijenog ispalati odštetu i da se cijela stvar zataška. "U internoj e-mali prepisci vodila se rasprava o visini odštete", kaže Waxman i dadaje kako je najprije bilo riječi o 250.000 dolara, ali je kasnije ta svota spuštena na 15.000 dolara, jer bi inače "Iračani mogli pokušati dati se ubiti zbog visine svote." Završen citat. No comment.

Skupe usluge privatnih ratnika

Tvrtka Blackwater je za svoje "usluge" od 2001. godine od američke vlade dobila oko milijardu dolara. Dennis Kucinic iz Demokratske stranke je prilikom saslušanja govorio o rizicima angažiranja "privatnih ratnika". "Kada se rat privatizira, onda privatni poduzetnici vide svoj interes u tome da rat što dulje traje, jer tako mogu jako dobro zaraditi," kaže Kucinic. Tvrtka Blackwater doista odlično zarađuje u Iraku - dnevno 1222 dolara po zaštitaru, što iznosi preko 400.000 dolara godišnje. Usporedbe radi - jedan niži časnik američke vojske zaradi "svega" između 50 - 70 tisuća dolara godišnje.

A nameće se i pitanje: koliko će to koštati američku vladu kad na vidjelo iziđu i ostale pojedinosti o prljavom ratu privatnih ratnika?