1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Primirje u Siriji kao "nova nada"

Od ponedjeljka (12.9.) bi u Siriji trebalo vladati primirje. To predviđa plan koji su izradili Amerikanci i Rusi. On ujedno otkriva i prioritete SAD-a u tom konfliktu.

Alep

Alep

U Siriji bi od ovog ponedjeljka (12.9.) sa zalaskom sunca trebalo na snagu stupiti sedmodnevno primirje. Za to vrijeme niti jedna od sukobljenih strana ne bi smjela uzeti oružje u ruke. Primirje bi se trebalo prvotno iskoristiti za isporuku humanitarne pomoći u područja koja su pod kontrolom pobunjenika. Nakon toga ruske i američke vojne snage žele krenuti u borbu protiv džihadističkih skupina.

No, prije nego je primirje stupilo na snagu, u nedjelju (11.9.) je došlo do nove eskalacije sukoba u kojima je poginulo više od 100 osoba, kako javljaju novinske agencije. Borbeni zrakoplovi su, navodi se, napali područja pobunjenika u Alepu i u Idlibu.

Međutim, ukoliko se dogovoreni američko-ruski plan primijeni, to bi možda moglo poslužiti kao temelj za novo, a možda čak i trajno primirje. Ministar vanjskih poslova SAD-a John Kerry i njegov ruski kolega Sergej Lavrov su se već usudili izgovoriti riječ "prekretnica", da bi ju odmah zatim relativizirali. "Ovo je tek prilika i ništa više", objasnili su njih dvojica na konferenciji za tisak.

Međusobno nepovjerenje

I doista, taj dogovor stoji na klimavim nogama. "Naš dogovor nije pao na osnovu povjerenja, već na osnovu analiziranja i samo-obvezivanja." Tom rečenicom je ministar vanjskih poslova SAD-a John Kerry obrazložio dogovor s njegovim ruskim kolegom i ujedno objasnio koliko su trenutno komplicirani odnosi dviju zemalja. Posljednji pokušaj postizanja dogovora o primirju u ratom napaćenoj Siriji u veljači je već nakon nekoliko dana propao.

A i razgovori koji su vođeni u proteklo vrijeme jedva da su napredovali. Na nedavnom summitu G-20 u Kini su predsjednik SAD-a Obama i njegov ruski kolega Putin bili složni jedino u tome da nisu složni. Razlog za to je, prema riječima Baracka Obame, međusobno nepovjerenje.

Alep

Alep

Nakon toga su se ministri vanjskih poslova dviju zemalja sastali u Ženevi te je nakon 13 sati pregovora možda pronađeno rješenje. Ono što ih povezuje i što ih je natjeralo na dogovor, kako piše New York Times, je zajednička "antipatija" prema džihadistima u Siriji.

Ambiciozni ciljevi

Ta zajednička odbojnost prema IS-u je makar na papiru dovela do ambicioznih ciljeva: Rusija i SAD žele izgraditi zajednički centar u kojem bi se razmjenjivali podaci o mogućim ciljevima te se koordinirala bombardiranja ciljeva koje kontroliraju fronta al-Nusra i tzv. "Islamska država".

U tu strategiju, međutim, posebno sumnja američka vojska. "Predstavnici Pentagona", piše NY Times, "zabrinuti su da bi Rusija, primjerice, podatke o mogućim ciljevima mogla shvatiti kao priliku da sazna više o tome kako Amerikanci identificiraju ciljeve i napadaju."

No ipak je tu i dalje velika potreba za borbom protiv IS-a koja opet znači i opasnost da tijekom svakog napada protiv džihadista mogu stradati i civili te da bi na taj način još više simpatizera IS-a moglo stati na stranu terorista.

I iz tog razloga se planom predviđa da te dvije zemlje svoje saveznike trebaju odvratiti od toga da dalje ratuju. Tako je Rusija režim predsjednika Bašara al-Asada uvjerila da ne napada iz zraka područja koja su pod kontrolom džihadista ili oporbenih saveza. S druge strane, Amerikanci pokušavaju uvjeriti savezničke sirijske skupine da se distanciraju od džihadističkih skupina. Ta mjera služi, između ostalog, i tome da se Asadovom režimu oduzme legitimitacija zračnih napada. Borba protiv skupina koje sirijski predsjednik sve bez razlike zove "teroristima" je brojne Sirijce stajala glave. Sjedinjene Američke Države u međuvremenu polaze toga da je dosad u ratu u Siriji stradalo oko pola milijuna ljudi.

Kerry je, pored toga, poručio da, ukoliko se spomenute skupine ne distanciraju od IS-a, moraju računati s tim da može doći do "napada Rusije ili SAD-a."

Asadova uspješna računica

Na koncu se može reći i da dogovorena strategija dokazuje da su Sjedinjene Američke Države konačne promijenile svoj kurs: prioritetni cilj nije više predsjednika Asada prisiliti na ostavku, već je važnija borba protiv džihadista. Očito poučeni iskustvom proteklih terorističkih napada u Europi koji su planirani i koordinirani iz Sirije, Kerry i Lavrov takve scenarije ne žele za svoje zemlje.

A to također znači da je uspjela Asadova računica. Početkom rata je, naime, džihadiste pustio iz sirijskih zatvora s pretpostavkom da će u Siriji i u inozemstvu raspiriti takav teror da će se pozornost svjetske javnosti usmjeriti na njih - i time odvratiti od njegovog režima. To sada i jest slučaj. Borba se nastavlja. A Asad, barem zasad, ostaje na vlasti.