Priključak na Europu: o novoj prometnoj politici EU-a

U okviru nove politike dobrosusjedskih odnosa u proširenoj Uniji Europska komisija u Bruxellesu ciljano želi potaknuti i poduprijeti izgradnju nekoliko prometnih pravaca. U tu svrhu Povjerens­tvo je angažiralo nekoliko posebnih koordinatora, a među njima i bivše članove Europske komisije poput Loyole de Palacia i Karela van Mierta. Oni su zaduženi za produžetak postojećih pravaca te za izgradnju novih prometnih žila. Ovakvom međususjedskom politikom proširena Unija želi njegovati dobre odnose s državama na vanjskim granicama zajednice europskih zemalja.

Herwig Nowak iz Tajništva paneuropskog koridora br. IV, koji bi zapadnu Europu trebao povezati s istokom kontinenta, skeptičan je prema takvome razvoju stvari. Njegova je bojazan da će dosadašnja infrastruktuna politika Europske unije provedbom takozvane „politike koridora“ ubuduće biti nastavljena tek djelomično: „Smatram da je takva promjena paradigme vrlo lakoumna, jer je u koridore uloženo mnogo novca – nacionalnog, ali i novca Europske unije i Svjetske banke. Trebalo bi pričekati njihov dovršetak, a ne sada stvarati nove smjernice za nove prometne puteve.“

Bugarska i Rumunjska prometno odsječene od Europe

Jednostavno govoreći, posebni koordinatori postojeći bi koridor br. IV htjeli premjestiti na novi pravac jug-istok, ali on tada ne bi prolazio kroz sve zemlje i regije obuhvaćene dosadašnjim planovima. Novi pravac vodi od Budimpešte preko Beograda i Niša do Sofije, a potom se grana u smjeru Grčke i Turske. Time bi zapadna i južna Rumunjska te sjeverni dijelovi Bugarske ostali odsječeni.

Bi li u takvim okolnostima imalo smisla, ako bi se zemlje pogođene tom odlukom politički usprotivile njenoj provedbi? Herwig Nowak odgovara: „Mislim da bi se Rumunjsku i Bugarsku i te kako moglo ohrabriti da se kritički posvete toj temi, jer se radi o egzistencijalnom pitanju. One bi se trebale boriti protiv premještanja koridora br. IV iz njihovih zemalja, jer će time izgubiti priključak na središnju Europu.“

Ukupni troškovi 30 velikih europskih projekata prometnog povezivanja, koji bi trebali biti gotovi do 2020. godine, iznose oko 225 milijardi eura. Europska komisija povlašteno će tretirati pet projekata za koje je spremna izdvojiti 20 milijardi eura. No, zbog planiranih ušteda u proračunu postoji mala vjerojatnost da će taj novac doista biti i odobren.

Posebni koordinatori – nova birokracija

Jedan od žestokih kritičara nove prometne politike Europske komisije je i Markus Ferber, predsjednik europske skupine CSU-a u Europskome parlamentu: „Nemoguće je da EU s jedne strane odredi 30 prioritetnih projekata, koji bi trebali zbližiti zemlje Europske unije, a onda s druge strane među njima odabere pet posebnih.“

„Pomalo sam zabrinut da ćemo stvoriti novu birokraciju sačinjenu od koordinatora iz redova bivših povjerenika, kojima se nastoji pružiti mogućnost dodatne zarade. To ne može biti zadaća Europske komisije. Pritom su za izgradnju prometnih puteva nadležne zemlje članice, a ne Europska komisija.“

Ferber kritički promatra i promjenu postojećih trasa i planova, kao u slučaju paneuropskog koridora br. IV: „To je, naravno, pogrešno. Sve navedene trase treba u cijelosti izgraditi: tu se radi o cestama te o željezničkim putevima s određenim destinacijama. Koridor br. IV je podjednako važan kao i koridor br. I ili br. VI, koje očekuje povlašteni tretman. Upravo za Rumunjsku i Bugarsku na raspolaganju stoje određena sredstva kako bi se taj koridor doista i izgradilo.“