1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Prijeti li kulturi čitanja izumiranje?

Stephanie Pütz5. travnja 2004
https://p.dw.com/p/9Zmj

Nakon porazavajucih rezultata medjunarodne studije "Pisa", u kojoj su njemacki ucenici u usporedbi sa svojim europskim vrsnjacima pokazali znatno slabije sposobnosti razumijevanja tekstova, u ovdasnjoj javnosti se sve cesce vodi diskusija kako pomoci mladima da bolje sadrzajno razumijevanje pisanih tekstova. 23 posto njemackih 15-godisnjaka ima takve probleme. Cak 42 posto mladih u jednom istrazivanju navodi da nerado cita. Njemacka, zemlja pjesnika i filozofa, zemlja je s najvecim postotkom mladih necitaca u svijetu. Strucnjaci se vec pitaju sto to znaci i kakve posljedice ce imati na kulturu citanja u zemlji, odnosno da li ce knjiga uskoro postati suvisnim medijem?

Erich Schön, profesor njemackog jezika i didaktike smatra da ce citanje ostati jedna od najvaznijih kvalifikacija, mozda cak i vaznija nego ikada prije, ali kvalifikacija koju se ne mora nuzno vezati uz medij knjige. "Knjige se danas citaju vjerojatno vise nego ikada ranije, ali ce citaju drugacije nego sto je to prije bio slucaj" smatra Schön. Bojazan da u buducnosti nitko vise nece posegnuti za knjigom proizlazi iz cinjenice postojanja velikog broja medija. Tiskani tekst ima veliku konkurenciju. Pogledamo li doduse u povijest, primjetit cemo da da nijedan novi medij nije u potpunosti potisnuo starije. Po tom takozvanom "zakonu medijske revolucije" mozemo biti sigurni da se knjiga nece izgubiti iz nasega zivota. Cinjenica je i da mi zivimo u, kako je to jednom rekao jedan istrazivac, "beznadno literarnoj" civilizaciji: to znaci da je za uspjeh u drustvu od egzistencijalnog znacaja sposobnost dobrog citanja. Ta aktivnost danas se ne veze iskljucivo uz knjigu, sto se najbolje moze primjetiti medju djecom, grupi kojoj je i najteze pribliziti knjigu kao medij, smatra profesor Schön: "Ucitelji i roditelji tuze se da ucenici ne citaju, no razlog za to je vrlo jednostavan: mnogi ucenici ne zele citati i ne uzivaju u citanju jer ne znaju dovoljno dobro citati. A ne znaju dobro citati zato sto ne vjezbaju, a opet ne vjezbaju zato sto ne uzivaju u citanju. To je dakle zacarani krug, iz koje g se moze izici samo cescim citanjem."

Knjiga u nasoj danasnjoj kulturi igra drugaciju ulogu nego sto ju je imala, recimo, sredinom 19. stoljeca. Na trzistu su se naime pojavili neki novi mediji koji su preuzeli dio funkcija koje je knjiga prije imala. Istrazivaci citanja su zakljucili da danasnja mladez potrebu za pricama iz svakodnevice zadovoljava gledanjem sapunica, a ne citanjem knjiga sto je prije bio slucaj. I kod odraslih knjiga nema vise nekadasnju vaznost. : ona je doduse i dalje najvazniji izvor informacija na podrucju obrazovanja i posla, ali ne i na podrucju zabave. Kulturni kriticari to opravdavaju laksom konzumacijom slika koje nudi televizija. Slika i ton omogucavaju pasivno uzivanje u mediju, knjiga pak zahtijeva aktivni duhovni napor.

U 18. i 19. stoljecu pedagozi su svim sredstvima pokusavali ljude odvratiti od misli koje su smatrali stetnima. Danas se cini sve kako bi se, upravo suprotno, citanjem beletristike potakla imaginacija. Didakticar Erich Schön tu dimenziju lektire smatra osobito vrijednom. "Vidimo da je danas jedna od najvaznijih socijalnih kompetencija empatija, te interakcija u drustvenom okruzju. Tu se sposobnost moze nauciti i uvjezbati gledanjem filmova, no posve je ocito da to bolje ide citanjem izmisljenih prica, naprimjer romana. Na taj nacin mi ulazimo u jedan zamisljeni svijet u kojem isprobavamo vlastitu fantaziju, sudjelujemo u osjecajima drugih ljudi, koji nam u stvarnom zivotu nisu dostupni", pojasnjava profesor Schön.

Citatelji i znanstvenici su jedinstveni oko toga da konzumiranje fikcijskih tekstova nude jedinstveni ugodjaj koji bi trebale upoznate i generacije koje dolaze. Ipak, cilj nastave u skolama ne moze biti samo predstavljanje knjige. Vazno je osposobiti djecu da se znaju koristiti svim medijima i da znaju izabrati one medije koji im najbolje pomazu u ispunjavanju svojih ciljeva.

Tu se mora postaviti i jedno kljucno pitanje: mogu li mozda ucenici nauciti kvalitetnije citati uz pomoc nekih drugih medija a ne knjige? Velike se nade polazu u takozvane hypertekstove koji se temelje na pomoci racunala. Takvi se tekstove koriste na internetu. Pretpostravlja se naime da hypertekstovi sa svojom asocijativnom temeljnom strukturom nalice ljudskom mozgu te se tako osobito dobro mogu iskoristiti u procesu posredovanja informacija. Tu pretpostavku opovrgavaju rezultati jednog istrazivackog projekta na Sveucilistu u Kölnu.

Promjene na medijskoj sceni ne dovode dakle do toga da citanje postaje sve nevaznijim. Upravo suprotno: citanje je i ostaje jedna od kljucnih sposobnosti. Imati dobar kontakt s knjigom kao medijem ne znaci samo znati citati. To je jedna od sposobnosti koji se odrazava i na karakter neke osobe. Brojne studije potvrdjuju da se one osobe koje citaju puno knjiga, koriste i drugim medijima, a tako povecavaju i ukupni stupanj svoga znanja. Iskusni citaci mogu posegnuti za hipertekstovima, neiskusni se trebaju drzati knjige. I jedan savjet roditeljima: znanstvenici su dosli do zakljucka da djeca s odusevljenjem posezu za knjigom kada vide da to cine i njihovi roditelji i nastavnici.