1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Najnoviji video
U žarištu
Rat u Ukrajini

Prije 140 godina donesene Zenevske konvencije

Rudolf Geissler28. srpnja 2004

Tocno na danasnji dan, 28. Srpnja 1914. godine poceo je pokolj koji je kasnije usao u knjige kao Prvi svjetski rat. Prakticno tocno na dan objave rata petnaest godina kasnije, 1929. godine, 42 drzave su se u Zenevi slozile oko Konvencija koje bitno ogranicavaju zvjerstva koja se dogadjaju u ratu. Konvencije, na zalost, nisu uspjele sprijeciti niti Drugi svjetski rat niti citav niz strahovitih zlocina koji ni danas ne prestaju.

https://p.dw.com/p/9Yy4

Na konferenciji diplomata prije 140 godina prvi je puta dogovreno da se , kako je navedeno, "zeli poboljsati sudbina ranjenih na bojistima".

Inicijator dokumenta bio je Henri Dunant, osnivac Crvenog kriza koji nije mogao zaboraviti strahote na bojistime u Solferinu gdje su nekoliko godina ranije tisuce ranjenika ostavljene prepustene sigurnoj smrti. Multilateralni sporazum sklopljen 1864. godine prvi puta dokumentira medjunarodno humanitarno pravo: on obvezuje drzave na primjenu tog prava - uvijek i pod svim okolnostima.

Medjutim, rat materijalima u Prvom svjetskom ratu vrlo je brzo pokazao da se pravila o zastiti ranjenih u eri tenkova i mitraljeza moraju modificirati.

Prije svega htio se osigurati dostojan tretman ratnih zarobljenika. Znacajan uspjeh ostvaren je 1929. godine. Najutjecajnije zemlje svijeta na konferenciji u Zenevi usvojile su dokumente koji ipak - kako se pokazalo desetak godina kasnije - nisu mogli predvidjeti tragediju 20. stoljeca.

Iz potpuno novih dimenzija ubijanja tijekom Drugog svjetskog rata, prije svega njemackih nacista, medjunarodna je zajednica 1949. godine povukla konzekvencije. Tada donesene i danas jos vazece Zenevske konvencije bile su prvi dokument u kojem se inzistiralo na zastiti civila.

"Dokumenti nalazu, prije svega, 4. Zenevska Konvencija, da se civilno stanovnistvo ne smije neposredno napadati, da se donekle razlikuju vojni i civilni ciljevi te da se neovisnim humanitarnim organizacijama dopusiti da u kriznim podrucjima pomognu civilima," objasnjava Florian Westphal, glasnogovornik Medjunarodnog komiteta Crvenog kriza, organizacije koja sebe smatra cuvarom Zenevskih konvencija. Suradnici Medjunarodnog komiteta Crvenog kriza obilaze ratne zarobljenike, pokusavaju spojiti razdvojene i protjerane obitelji, oni organiziraju transporte humanitarne pomoci. Ali, i njima su postavljenje granice, priznaje Florian Westphal: "Jasno je, naravno, da smo mi humanitarna organizacija koja djeluje bez oruzja, koja moze djelovati samo u suglasnost sa zaracenim stranama. Vec samim time ne mozemo silom postici postivanje ratnog prava. Za to su i dalje nadlezni nacionalni sudovi u zemljama zaracenih zemalja, sto jasno zahtjevaju i Konvencije."

No, zbog privatizacije ratova, borbi izmedju ratnih gospodara u Afganistanu, Kolumbiji ili Sudanu ovi regionalni sukobi s bezgranicnim krvoprolicem cine svecane potpise drzavnika sve cesce potpuno bezvrijednima.