1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Presuda nacističkom ratnom zločincu

Zemaljski sud u Münchenu osudio je 91-godišnjeg Iwana Demjanjuka zbog sudjelovanja u masovnom uništenju židova tijekom Drugog Svjetskog rata, u koncentracionom logoru Sobiboru u Poljskoj, na pet godina zatvora.

default

John Demjanjuk

Nirnberški procesi su bili i ostali najvećim simbolom sudskih procesa u kojima se sudilo sudionicima i odgovornima za zločine koji su se dogodili tijekom nacističke vladavine u Njemačkoj. Započeli su u studenom 1945. godine a na optuženičkim klupama se našla gotovo sva „creme de la creme“ Hitlerovih pomagača i idejnih tvoraca ondašnje države. No, bez obzira na oduševljenje s kojim su savezničke zemlje pratile ovo suđenje, sami „obični“ Nijemci su u Nirnberškim procesim prvenstveno vidjeli izraz moći pobjednika.

Trebala su proći desetljeća dok njemačko društvo u cjelini nije konačno sagledalo potrebu i nužnost za ovakvim ili sličnim procesima. Osim toga, dodatna otežavajuća okolnost bila je svakako i činjenica da su se mnogi članovi nekadašnje nacionalsocijalističke stranke (NSDAP) koji su tijekom Hitlerove vladavine napravili pozamašne karijere na području pravosuđa, ponovno, nakon rata vratili na svoja stara radna mjesta. A kako bi sve po tom pitanju bilo i zakonski uređeno pa tako i legalno, u travnju 1951. godine je čak donesen i zakon prema kojem svi nekadašnji činovnici koji prethodno nisu proglašeni krivim za neke zločine ili prekršaje u vrijeme nacizma – dobili pravo ponovno postati činovnicima i vratiti se na svoja stara radna mjesta.

Polen Vernichtungslager Sobibor bei Lublin Denkmal

Koncentracioni logor Sobibor u Poljskoj

U Njemačkoj osuđeno svega 2.000 nacista

„Ali, usprkos tome, treba naglasiti da je u Njemačkoj pokrenut velik broj sudskih procesa nacističkim zločincima, i to još prije početka Nirnberških procesa. Ovaj dio naše povijesti se uvijek nekako zaboravlja, iako je tih procesa bilo“, kaže Edith Raim, iz Instituta za povijest u Münchenu. Međutim, kada se malo bolje promotre brojke, vidjet će se, da njihov broj i nije bio toliko velik ili značajan. Kako pokazuju podaci Središnjeg ureda za istraživanje nacističkih zločina u Ludwigsburgu, u Europi je naime sveukupno oko 40.000 nacionalsocijalista osuđeno za ubojstva, no od njih svega 1.200 u Njemačkoj.

Podaci Instituta za kazneno pravo u Amsterdamu pokazuju da je udio u suđenjima nacističkih zločina u Europi, u Njemačkoj bio još niži – svega 1.000 procesa u kojima je za ubojstva osuđeno svega 2.000 osoba. Ova se brojka čini još manjom, ako se primjerice zna da je uopće u ubojstvima i likvidacijama europskih židova sudjelovalo oko 200.000 Nijemaca i Austrijanaca. Njima je prema podacima iz Ludwigsburga pomagalo još toliko stanovnika drugih zemalja.

Auschwitz Soundgalerie Flash-Galerie

Mnogima koji su sudjelovali u zločinu koji se dogodio u Auschwitzu nije nikada suđeno

„Zakonska sredstva su bila sužena…“

„Naravno da su očekivanja bila izuzetno velika, pogotovo za zločine koji su se dogodili u Njemačkoj, no morate znati da to nije tako jednostavno. Primjerice, masakri poput onog u Babyn Jaru, u Kijevu, kada su pripadnici SS-a i njemačka vojska likvidirali u samo jednom danu oko 30.000 osoba – ovako nešto je teško zakonski „odraditi“. Zakonska sredstva koja jednoj pravnoj državi stoje na raspolaganju su sužena“, objašnjava Edith Raim.

Osim toga, svakako treba spomenuti da su u Njemačkoj u 50-tim godinama na osuđeničke klupe sjeli samo oni koji su neki zločin neposredno, znači, vlastitim rukama, izvršili. Tek kasnije se ustoličili zakoni prema kojima su takozvani „počinitelji iza počinitelja“, znači oni koji su zapravo naredili ili organizirali ubojstva ili masovna uništenja, mogli biti pozvani na odgovornost a time i osuđeni. Isto tako, u 50-tim godinama su se njemački sudovi bavili isključivo zločinima počinjenim u Njemačkoj, dok su se s onima izvan njezinih granica bavili saveznici.

Pročitajte na slijedećoj stranici: Suđenje Demjanjuku jedno od posljednjih

Preporuka uredništva