Preminuo Michelangelo Antonioni
31. srpnja 2007
"Ljudi sa rijeke Po" bio je njegov prvi dokumentarni film kojim je odmah pobudio pažnju. Ali filmovi sa kojima je doživio svjetsku slavu su došli kasnije: filmovi kao "Zanimanje: reporter" ili tetralogija filmova sa njegovom dugogodišnjom partnericom, Monicom Vitti iz šezdesetih godina. Tu su i djela poput "Zabriskie Point" i legendarni "Blow Up": svi oni su doživljeni i slavljeni kao radikalno proširenje filmskog izričaja.
Kritičari i gledaoci su oduvjek bili veći zaljubljenici u njegove filmove nego filmske kuće i vlasnici kino dvorana. Jer, Antonioni nikad nije bio režiser koji snima filmove sa kojima se zarađuje mnogo novca. Za to su njegovi filmovi su bili previše neugodni i naporni. Antonioni je time bio daleko ispred svog vremena - a to je i sam ponekad osjećao:
"U stvarnosti smo zakočeni, osobito u Italiji, sa našim ograničenim mogućnostima, sa sredstvima, sa otkrićima i inspiracijama kakve se još mogu dopustiti. Utoliko nas naše gledanje što piše tisak uvelike ograničava, inače bi se mogli izražavati još maštovitije, bogatije i značajnije - kao što je to moguće Amerikancima."
Nakon što je 1985. doživio težak moždani udar, trebalo je da Wim Wenders upozori svijet kako Antonioni još živi. U suradnji sa njemačkim režiserom opet je došao do izražaja njegov jednistveni pogled na svijet:
"Strast je prava, ali ne uvijek veličanstvena. Ponekad je pomalo previše naporna jer ako režiser doista slijedi svoj put, svoje misli, vlastitu inspiraciju, vlastitu filmsku avanturu, to bi bilo doista fantastično i doista veličanstveno."
Antonionijeva jedinstvena filmska i životna avantura završila je u njegovoj 94. godini. Preminuo je u ponedjeljak navečer mirno, sjedeći uspravno u svojem naslonjaču u društvu svoje supruge Enrioca Fico.