1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Premijera dokumentarca o masakru u erfurtskoj gimnaziji

Prosle su vec gotovo dvije godine otkako je 26. travnja 2002. 19-godisnji Robert Steinhäuser u erfurtskoj gimnaziji Gutenberg ubio 16 osoba a onda i samog sebe. U glavnom gradu njemacke savezne pokrajine Tirinske ovaj masakr je jos uvijek bolna i osjetljiva tema.

Komemoracija zrtvama masakra u Erfurtu

Komemoracija zrtvama masakra u Erfurtu

U sijecnju ove godine u Erfurtu je publika izvizdala berlinsku spisateljicu Ines Geipel koja je citala iz svoje knjige "Za danas je dosta - pokolj u Erfurtu". Knjiga je kod ucenika i ucitelja Gimnazije Gutenberg izazvala proteste i burne kritike. Proslu srijedu navecer je na erfurtskom sveucilistu premijerno prikazan dokumentarni film njemacke TV-postaje ARD posvecen masakru.
Prvo javno prikazivanje dokumentarca "Pokolj u skoli. Nedjelo Roberta Steinhäusera" u auli erfurtskog sveucilista pratilo je oko 700 gledatelja. Film pocinje dugim pogledom s erfurtskog Petersberga na stari grad, a u pozadini poznati pjevac Herbert Grönemeyer cita iz zadacnice iz njemackog jezika Roberta Steinhäusera.

"Sebe osobno vidim kao covjeka koji ima nedostatke i kojeg je ponekad tesko podnijeti. No ja imam i dobrih strana, naprimjer moj humor. Kako me drugi vide ne znam i to mi je nekako svejedno. Misljenja drugih krecu se u svakom slucaju od "simpatican" do "ne mogu ga podnijeti".

Autori filma Thomas Schadt i Knut Beulich portretiraju i prate osobe ciji je zivot ovo krvavo zlodjelo stubokom potreslo. Detlev Baer, Uta Wolf, Erik Lange i mnogi drugi su glavni akteri filma.

"Bio je to posve normalan petak", kaze Detlev Baer, "bilo je lijepo vrijeme, i mi smo se savim normalno pozdravili. Planirali smo sto sve zelimo raditi preko vikenda".

"Mene su neki ljudi nakon tog 26. travnja svake noci nazivali samo da bi culi da jos uvijek odgovaram", prica Uta Wolf.

"Ne mogu razmisljati o oprostu", priznaje Erik Lange. "Drago mi je da o tome prakticki ne moram niti razmisljati jer je Steinhäuser mrtav".

Uz ucenike i clanove obitelji zrtava u filmu rijec imaju i roditelji te brat Roberta Steinhäusera. Oni se ne pojavljuju slikom u filmu, a njihove izjave citaju glumci.

"Nikada mi nije ispricao da se bojao skole. Ne mogu se sjetiti da je to ikada odao. Nije bio zadovoljan svojim izgledom", otkriva jedna ucenica.

"Sam se sebi vjerojatno nije svidjao", kaze jedan Robertov kolega.

"I o tome smo razgovarali. Ali bas da smo se zanimali jedno za drugo, to se ne moze reci", izjavio je jedan drugi ucenik.


Film je pazljivo i strogo dokumentarni i stoga razvija jako emocionalno djelovanje. Osim o individualnoj krivnji Roberta Steinhäusera postavlja se i pitanje o drustvenoj pozadini masakra. Daju se i prvi privremeni odgovori, naprimjer jedne pastorice, jedne ucenice i jedne nastavnice:

"Mislim da je to prica koju svi roditelji prozivljavaju s djecom koja odrastaju. Sada je porasla svijest o tome da mladi tada prolaze kroz izuzetno tesko vrijeme sa samima sobom i sa svijetom oko njih", kaze pastorica.

"Radi se puno stvari o kojima se ne razmislja - provociraju se nastavnici, citaju knjige", odaje ucenica.

"Ono sto bi nam trebalo je vrijeme kako bi se uspostavilo povjerenje i stvorila ljudska zajednica u skoli", napominje nastavnica.

"Pokolj u skoli. Cin Roberta Steinhäusera" je film koji se uvlaci pod kozu, film koji ima sto za reci bez drzanja prodika, to je jedinstveno misljenje publike.

Publika smatra da je sada prvi put dobila sliku situacije nakon zlocina, u svakom slucaju ga smatraju objektivnim, i to tako da si svatko moze izgraditi svoje osobno misljenje, da se opisuju opsezni konflikti, slike im se jako svidjaju, bas kao i prica oko njih.

Njemacka televizija ce 90-minutni film produciran od strane Südwestrundfunka prikazati 21. travnja, pet dana prije druge godisnjice masakra u Gutenbergovoj gimnaziji. Filmu se moze samo pozeljeti da ga vidi sto vise ljudi, bez obzira na kasni termin emitiranja u 23 sata. (Uwe Büchner)