Preko 200 zaštićenih stanara čeka deložaciju

Iz Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja poručuju kako rade na novom prijedlogu jer su dosadašnja zakonska rješenja toliko zakrčena raznoraznim odredbama i uredbama da više ni zaštićeni najmoprimci ni nominalni vlasnici stanova ne znaju kakva prava imaju. U kojem smjeru taj novi zakonski prijedlog ide, nisu još spremni govoriti ali kažu kako bi u saborsku proceduru trebao ući početkom slijedeće, 2013. godine.

Život u strahu

U Hrvatskoj oko sedam tisuća obitelji, najviše u Zagrebu i Splitu, živi u stanovima kao zaštićeni najmoprimci. Jedna od takvih obitelji je i ona Ane Baljak. U stanu od 88 metara kvadratnih na splitskim Bačvicama obitelj njenog pokojnog muža živjela je od 1939. godine, dakle od prije Drugog svjetskog rata. Taj je stan 1958. godine kupio sada već pokojni vlasnik, a pravo na njega danas polažu njegovi nasljednici.

Gospođa Baljak ističe kako su sretni oni koji su uspjeli pronaći neko rješenje 90-tih godina u međusobnom dogovoru vlasnika i najmoprimaca jer nakon toga pravosuđe "više štiti privatnu imovinu nego one koji su, kao i svi drugi hrvatski državljani, dobili stanarsko pravo u bivšoj državi.“ Čini se kako je u pravu jer prema podacima Ministarstva pravosuđa do kraja ove godine oko 200 obitelji zaštićenih najmoprimaca bit će deložirano iz svojih domova. Dosad su bez straha od gubljenja stanarskoga prava, zaštićeni najmoprimci i njihovi krvni nasljednici, i to isključivo djeca, mogli živjeti u stanu, ali ne i preuređivati ga. Za svaku preinaku morali su, naime, tražiti suglasnost nominalnih vlasnika.

U još je težem položaju akademska slikarica Vesna, koja nas je zamolila da joj ne otkrivamo puni identitet jer strahuje da bi to moglo dodatno pogoršati njezinu situaciju. Stan od 72 kvadrata nedaleko od zagrebačkog Kvaternikovog trga, u kojemu je živjela s pokojnom majkom, nakon Domovinskog rata kupio je vlasnik koji je od nje zatražio da se iseli u roku od sedam dana. „Kada sam ga upozorila da nemam kamo i da sam spremna na dogovor o nekom zamjenskom rješenju, novi je vlasnik zatražio da se stanarina s 400-tinjak kuna poveća na 800 eura jer stan koristim kao atelje, kao obrt. Slike gotovo da i ne uspijevam prodati a i prije krize nisu se za njih trgali.“, kaže slikarica. Cijeli je slučaj završio na sudu.

Rješavanje imovinskih pitanja

Kako riješiti problem onih koji su u prosjeku pedeset godina u stanovima koje im je dodijelila država, a da istovremeno budu namireni i oni čiji stanovi zapravo jesu, Vlada će morati odgovoriti do ulaska Hrvatske u EU jer se moraju razriješiti sve imovinske dvojbe. Zaštićenim najmoprimcima višekratno je učinjena nepravda: najprije ranih 90-tih kada im nije dopušteno da otkupe stanove kao i onim građanima koji su dobili tzv. društvene stanove, zatim 1996. kada su im zakonom oduzeta već dodijeljena stanarska prava, a prijeti im i treći udarac jer i hrvatski zakonodavac prednost daje vlasništvu. „U trenutku kada privatno vlasništvo nije bilo svetinja, kao što je to danas, bilo je jednostavnije pronaći rješenje. Svi sudovi, pa tako i hrvatski i međunarodni sudovi, štite privatnu imovinu. I u odnosu na takvo stajalište zaštićeni najmoprimci nisu više tako zaštićeni.“, priznaje zamjenica ministra graditeljstva i prostornog uređenja Anka Taritaš Mrak. No, odmah i dodaje kako je to ozbiljan i socijalni i gospodarski i politički problem, pa se radi na novom modelu. Nije tajna kako je Hrvatska u ozbiljnim financijskim problemima, pa zaštićeni najmoprimci strahuju kakva će ta rješenja biti jer, kako je kazala Taritaš Mrak, „država nema novca i ne može ništa obećati“.

"Naka varijanta otkupa"

Proteklih godina, podsjetimo, spominjalo se nekoliko modela rješenja. Jedan je bio da država izgradi stanove u koje bi se stanari preselili i to uz mogućnost otkupa prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Druga je mogućnost plaćanje vlasnicima tržišne cijene praznog stana, razumljivo uz pristanak vlasnika, s time da stanar ima mogućnost otkupa. Udruga stanara Hrvatske svojedobno je predložila da država obešteti nominalne vlasnike u visini 1/3 cijene praznog stana jer se toliko može dobiti na tržištu stanova. Zaštićeni najmoprimac imao bi mogućnost otkupa stana u kojemu živi, a procjene udruge stanara Hrvatske kazuju kako bi se na taj način u najvećem broju slučajeva riješio problem odnosa stanara i vlasnika stanova.

Nepravda je u ovom slučaju razdijeljena i na one koji u prosjeku već više od pola stoljeća uživaju dodijeljene im stanove, ali i na one kojima su u prošlom sustavu te nekretnine oduzete. Na to se sada nadovezala i obveza utvrđivanja vlasništva nad svim nekretninama u Hrvatskoj, kako zbog EU standarda tako i zbog najava ministra financija da će se u skoro vrijeme uvesti porez na nekretnine. Zaštićeni najmoprimci, smatra gospođa Baljak, bit će u lošijem položaju od vlasnika jer smatra „da će i nova zakonska rješenja ići na ruku vlasnicima stanova“. Potvrđuje to i zamjenica ministra graditeljstva i prostornog uređenja Mrak Taritaš koja ističe kako je ove jeseni pokrenuta izrada novog zakona kojim bi se zaštićenim najmoprimcima ponudio neki model otkupa stanova, tj. „neke varijante otkupa nekretnine ali to sigurno neće biti otkup nekretnine u kojima se oni sada nalaze.“

U proteklih pet godina je zbog pravnih nedorečenosti izvršeno oko tri i pol tisuće deložacija zaštićenih najmoprimaca.