1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

(Pre)kasna pravda za žrtve Auschwitza

Ovog tjedna počinje možda posljednje suđenje nekom aktivnom sudioniku pogubljenja židova. Oskar Gröning, sad su mu 93 godine, bio je član SS-a i pred sudom u Lüneburgu je optužen za suučesništvo u 300.000 ubojstava.

"U noći u siječnju 1943. sam po prvi put vidio kako se židove ubija plinom. Čuo sam panične urlike ljudi u plinskoj komori kad su se zatvorila vrata", pripovijedao je Oskar Gröning 2005. u nekoliko intervjua za njemačke časopise o njegovom vremenu u Auschwitzu. Tamo je bio dvije godine, od rujna 1942. do listopada 1944. kao član postrojbe SS-a.

Njegova je zadaća bila pobrinuti se za novac, vrijednosti i nakit nesretnika koji su deportirani u koncentracioni logor - zato su ga mediji prozvali "knjigovođom Auschwitza". On se smatra nedužnim: "Ja nisam nikoga ubio. Ja sam bio samo kotačić u mašineriji ubijanja. Ja nisam bio počinitelj", uporno je tvrdio.

Deset godina kasnije Oskar Gröning ipak mora pred sudom odgovarati za ta zlodjela. To znači da ovog 21. travnja 2015. pred pokrajinskim sudom u Lüneburgu počinje vjerojatno posljednji veliki sudski postupak nekom nacistu u Njemačkoj jer teško da je još netko od njih živ.

Državno odvjetništvo Hannovera se u ovom slučaju protiv 93-godišnjeg optuženika ograničilo samo na takozvanu "Mađarsku akciju". Ona je trajala od 16. svibnja do 11. srpnja 1944. i u tom razdoblju su nacisti u Auschwitz deportirali oko 425 tisuća židova iz Mađarske. Oko 300 tisuća njih je već odmah po dolasku poslano u plinsku komoru i likvidirano. Utoliko je Gröning optužen za suučesništvo u ubojstvu u 300 tisuća slučajeva.

KZ Auschwitz-Birkenau Koffer

'Samo je čuvao kofere' - makar je odlično znao da njihovi vlasnici odlaze u smrt.

"Beskorisni" odmah odlaze u smrt

Jer u tom razdoblju je u koncentracioni logor stiglo 137 željezničkih kompozicija, a Gröning je bio na dužnosti na željezničkom peronu. On je bio prisutan kod selekcije gdje su se dospjeli nesretnici dijelili na "radno sposobne" i "beskorisne". On je odlično znao da ovi drugi neće biti poslani na "dezinfekciju" u nešto što je tek izgledalo kao kupaonica sa tuševima, nego da je ta "kupaonica" zapravo plinska komora.

U njegove zadaće je spadalo i da sa perona sakupi prtljagu i ono malo što su deportirani donijeli sa sobom. "Time se htjelo pomesti tragove masovnog ubojstva pred zatvorenike koji će tek doći na taj kolodvor", piše u optužnici debeloj 85 stranica. Gröning je svaki komad prtljage morao pregledati i iz njih uzeti eventualno zlato, novac i dragocjenosti. Sve je to morao detaljno evidentirati i onda proslijediti SS-u u Berlin. Utoliko je, po optužnici i svojim djelovanjem aktivno podržavao nacistički režim.

Već i čitanje te optužnice opet vraćaju slike ovog neopisivog zločina. Naravno da se ne može imati ništa protiv da se Gröning konačno našao pred sudom, ali Christoph Heubner misli da se ovaj proces vodi prekasno, desetljećima prekasno. Heubner je potpredsjednik Međunarodnog komiteta za Auschwitz i podsjeća: "Optuženi je najvažnija desetljeća svog života proveo u miru i slobodi i to usred društva." Gröning je rođen 10. lipnja 1921. i u Auschwitz je došao kao mladić, bilo mu je 21 godina. Sad je pak starac koji će ubrzo navršiti devedeset i četvrtu.

Tek nedavno promijenjeno tumačenje zločina

Großes Medieninteresse an Auschwitz-Prozess in Lüneburg

Sud u Lüneburgu je sad u središtu pažnje, makar se mnogi pitaju zašto se u Njemačkoj i prije nije sudilo takvim osobama.

Prosječna životna dob koja se može očekivati za te naraštaje je oko 80 godina i zato je moguće da je on posljednji - ali zašto se toliko dugo čekalo? Još od 1958. u Ludwigsburgu postoji središte gdje su se evidentirali nacistički zločinci i već odavno se znalo da je on bio čuvar u Auschwitzu.

Jedan od razloga jest da se promijenila zakonska osnova. Još u šezdesetima i sedamdesetima prošlog stoljeća se polazilo od toga da se nekome morao dokazati konkretan zločin. To se zapravo promijenilo tek sa odlukom Pokrajinskog suda u Münchenu u slučaju Johna Demjanuka. Ovaj, u međuvremenu pokojni bivši čuvar koncentracionog logora Sobibor je osuđen za suučesništvo u ubojstvu više od 28 tisuća židova na pet godina zatvora, makar mu nije bio dokazano konkretno opčinjavanje tog zlodjela.

Samo u Auschwitzu je od 1940. pa do 1945. služilo oko 7 tisuća pripadnika SS-a. "U Njemačkoj bi bilo optuženo na tisuće muškaraca i žena, kad bi tada vrijedili današnji kriteriji", objašnjava nam odvjetnik Thomas Walther. On u ovom procesu u Lüneburgu zastupa u dodatnoj tužbi više od 30 žrtava i njihovih obitelji i tuži se da je to zapravo bila politička odluka: "To se nije niti htjelo", tvrdi odvjetnik; nije se doista htjelo kažnjavati sljedbenike nacista.

Bildergalerie Holocaust Überlebende

Jedna od preživjelih Auschwitza pokazuje fotografiju iz doba kad je bila deportirana. Ali za nikoga tamo nije bilo milosti.

"Želim stajati u njemačkom sudu..."

I protiv Oskara Gröninga se zapravo već prije trideset godina vodio postupak, ali je on obustavljen 1985. zbog "nedostatka dokaza". Državno odvjetništvo mu je tada povjerovalo kako "nikad nije sudjelovao u ubijanju" i kako je samo "čuvao kofere".

Sud u Lüneburgu je za ovo suđenje za početak predvidio 27 ročišta i presuda bi mogla biti donesena koncem srpnja. Više od šezdeset dodatnih tužitelja će dati svoju izjavu u postupku, a došli su iz SAD, Mađarske, Kanade i Izraela.

Jedna od njih je i Eva Pusztai iz Budimpešte. Ona je preživjela Auschwitz i za njemački list "Die Welt" kaže: "Dovodi me u očaj već i pomisao da je taj optuženik kopao po našim koferima pred mojom uplakanom majkom i držao u rukama haljinice moje male sestre Gilike koja je ubijena istog dana. Ali jednom želim stajati u njemačkom sudu i reći što sam vidjela."

Preporuka uredništva