1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

(Pre)dugo čekanje na donirane organe

"Da" ili "ne"? Ili je najbolje o toj temi uopće ne pričati? Kad se radi o ostavljanju svojih organa nekom drugom, većina Nijemaca uporno ignorira tu temu. Treba li ih prisiliti da o njoj razmisle? I da postanu donatori?

Ubuduće će svi njemački građani stariji od 16 godina redovito morati dati odgovor na pitanje žele li donirati svoje organe nakon smrti? Bundestag je u petak (25.5.) uz podršku svih klubova zastupnika podržao odgovarajuću zakonsku korekciju. Do sada su Nijemci koji su željeli donirati organe, sami morali preuzeti inicijativu i zatražiti dokument kojim se identificiraju kao donatori.

Valja ipak napomenuti da novi zakon ne predviđa obvezatno sudjelovanje u ispitivanju, građani upitnike jednostavno mogu i ignorirati. U Njemačkoj u ovom trenutku oko 12.000 osoba čeka na donatorski organ. Svaki dan, po navodima Ministarstva zdravstva, u Njemačkoj tri osobe umru zbog manjka doniranih organa.

Jedan od pacijenata koji čekaju na organ je i Jürgen Stouwe. 51-godišnjak leži u bolnici i u njegovom se tijelu nalazi mnoštvo raznih gumenih cijevi. Preko njih je Stouwe povezan s jednom crnom kutijom pored kreveta.

Iskaznica donatora organa u Njemačkoj

Iskaznica donatora organa u Njemačkoj

"Bio sam zdrav, puno sam skijao, vozio bicikli, pješačio po alspkim predjelima", priča on dok mu pogled luta kroz prozor klinike u Bad Oeynhausenu. U tom najvećem europskom centru za srčane bolesti, Jürgen Stouwe je jedan od ukupno 256 pacijenata koji čekaju na novo srce - srce donatora. Petero pacijenata mlađe je od 16 godina.

Pacijenti ponekad na organ čekaju i po dvije godine ili dulje, objašnjava Jan Gummert, direktor Klinike za torakalnu i kardiovaskularnu kirurgiju. Najprioritetniji pacijenti u prosjeku na organ svejedno čekaju i po tri mjeseca u prosjeku. Theo Ingerberg na donatorsko srce čeka već osam mjeseci. "Psihičko opterećenje je najteži faktor", kaže ovaj 61-godišnjak. Bez podrške svoje obitelji, on ne bi gajio puno nade u budućnost.

"Premalo je organa na raspolaganju", kaže specijalist Jan Gummert. Oko 20% pacijenata na listi čekanja umre prije nego što su u mogućnosti dobiti organ koji bi im spasio život. To je previsoka brojka, opominje medicinar.

Ravnodušnost građana

Za razliku od Austrije ili Španjolske, u Njemačkoj građani moraju obavijestiti nadležne institucije žele li nakon smrti donirati vlastite organe ili ne. Oni koji to žele, moraju ispuniti donatorsku iskaznicu. Većina to ne učini. Jan Gummert je siguran da mnogi jednostavno svjesno ignoriraju ovu temu: "Određenu ulogu igra i ravnodušnost!"

Najveći je problem da mnogi ljudi jednostavno nisu spremni razgovarati sa svojom rodbinom o donaciji organa. "Morate si to ovako zamisliti. Mlada osoba umre i onda se roditelje pita da li pristaju da se organe njihovog djeteta donira". U trenucima dok obitelj tuguje zbog smrti djeteta, jako je teško opteretiti ih i pitanjem oko organa, napominje njemački doktor.

Theo Ingerberg

Theo Ingerberg

Politika se već neko vrijeme bavi reformom Zakona o transplantaciji. Ubuduće će zdravstvena osiguranja svojim klijentima slati informativni materijal o donaciji. Time bi se građane trebalo potaknuti da se odluče za donaciju. "Ja ipak ne vjerujem da će se time popraviti situacija s donacijom organa u Njemačkoj", kaže Gummert.

Gummert preferira rješenje koje se prakticira u nekim drugim zemljama. Tamo je zakonom definirano da su praktično svi građani potencijalni donatori - sve dok oni to pismeno ne opovrgnu. U SAD-u se prilikom polaganja vozačkog ispita kandidate pita žele li donirati organe.

A gdje je hrabrost?

Ankete u Njemačkoj pokazuju da oko 80% građana pozitivno gleda na donaciju organa. Svejedno je skupina onih koji su doista spremni na donaciju jako mala - oko 20% žitelja Savezne Republike. "Kad je već 80% građana za donaciju, onda bi naši političari trebali biti malo hrabriji i u zakon ubaciti i odredbu da je svatko donator dok to pismeno ne opovrgne", inzistira Gummert.

Kako bi se povećao broj donatora, odlučujuću bi ulogu mogao odigrat i svojevrsni medicinski "koordinator", odnosno "posebni povjerenik vlade za pitanja vezana uz transplanticiju", predlaže medicinar Gummert.

Profesor Gummert

Profesor Gummert

U kliničkom centru u Bad Oeynhausenu to radno mjesto doista i postoji, ali se posao obavlja samo usput, znači uz sve druge obveze u svakodnevnom poslu.

Dok se izvan klinike diskutira o modalitetima kojima bi se povećao broj donatora i doniranih organa, Theo Ingerberg gleda prema stolu uz njegov krevet: "Za večeru moram uzeti 19 tableta!" Tablete mu pomažu u održavanju funkcije srca. Theo Ingerberg i dalje čeka na odgovarajući organ. Baš kao i tisuće drugih pacijenata.