1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Predsjednik koji je probudio Nijemce

Poluvrijeme za Joachima Gaucka. Nakon početnih poteškoća, njemački predsjednik je u međuvremenu na uspješnom kursu. I važan je za zemlju, smatra Ralf Bosen.

Kada je Joachim Gauck prije dvije godine stupio na funkciju predsjednika države, očekivanja su bila velika. Bivši pastor i aktivist za građanska prava je imao reputaciju rječitog govornika koji ima osjećaj za slanje poruke, čovjeka koji je spreman izreći i neugodne istine. Gaucka se vidjelo kao nekoga tko istovremeno šarmom i empatijom može za sebe pridobiti ljude, ali ako je potrebno, ne bježi ni od svađe s moćnima. Svima je u sjećanju bilo kako se on kao šef Saveznog ureda za dokumente Stasija u Berlinu sporio s bivšim kancelarom Helmutom Kohlom koji se protivio otvaranju dokumenata bivše Službe za državnu sigurnost DDR-a (Stasi) o njemu.

Gauck "light"

No nakon stupanja na funkciju predsjednika, ovakvog Gaucka se uzalud tražilo. On je držao pametne, politički korektne govore. Oni su, međutim, djelovali smekšano i jedva su ostavljali dojam na Nijemce. Umjesto jasnih okvira, postojao je samo Gauck u light verziji. Tako se možda poneki građanin tada pitao hoće li se novi stanovnik berlinskog dvorca "Bellevue" pokazati kao ne baš idealna osoba na mjestu predsjednika. Funkcija predsjednika je već prije toga bila dramatično izgubila svoj sjaj zbog ostavke Horsta Köhlera i posebno Christiana Wulffa. Prvi je otišao prerano, a drugi prekasno.

Ralf Bosen

Ralf Bosen

Ali, sjenu svojih prethodnika 74-godišnji Gauck je na polovici svog mandata već odavno napustio. Tko sada obrati pozornost na Gaucka, vidjet će samouvjerenog predsjednika koji svoju ulogu obavlja s vidljivim užitkom. Gauck se u međuvremenu s umijećem uključuje u velike političke rasprave, a da se pri tome ne spušta u doline dnevne politike. Time Gauck Njemačkoj čini dobro! Predsjednik pronalazi jasne riječi tamo gdje kancelarka Angela Merkel šuti ili ostaje neodređena. Za oboje je to sasvim u redu. Umjesto konkurencije između dvoje vodećih političara, začuđeni Nijemci doživljavaju čak suprotnost: dvojac koji se skoro perfektno nadopunjava i koji ima odličnu podjelu radnih obveza.

S jedne strane pragmatična kancelarka koja probleme rješava sa znanstvenom preciznošću i hladnim spokojem. S druge strane Joachim Gauck koji traži izravan pristup i maestralno igra na klavijaturi emocija.

Kritika Rusije i Turske

Gauckova forma se poboljšala prije svega od kada je pronašao glavne teme svog mandata: uloga Njemačke u svijetu i veliki konflikti našeg vremena.

Tako je njemački predsjednik oštro kritizirao Rusiju i s obzirom na sukob u Ukrajini rekao kako "teritorijalni ustupci često povećavaju apetit agresora". Sljedbenike njemačke desno ekstremne stranke NPD nazvao je "luđacima", a politički kurs bivšeg turskog premijera, u međuvremenu predsjednika Redžepa Tayyipa Erdogana, "opasnošću za demokraciju". Na minhenskoj Konferenciji o sigurnosti on se s pravom založio za to da se Njemačka s obzirom na svoju ekonomsku težinu u međunarodnim krizama treba ranije i odlučnije angažirati – ako treba i vojno, što je u Njemačkoj vrlo sporna teza. Baš ova tema je danima dominirala u medijima i definitivno dokazala da Gauck ne želi kao predsjednik imati samo udobnu reprezentativnu funkciju.

Da ovakve izjave provociraju važne rasprave, više je nego dobrodošlo. I to zahvaljujući Gaucku! Predsjednik je čovjek koji zna kako "prodrmati i probuditi" ljude i kojeg Njemačka treba u vremenu takozvane „velike koalicije“ (vladajuća koalicija koju čine dvije najveće stranke, kršćanski demokrati i socijaldemokrati). Jer zbog sveobuhvatnog konsenzusa velikih stranaka Njemačkoj prijeti opasnost od opće paralize. Cijeneći njegovo djelovanje Nijemci predsjedniku države zahvalnost izražavaju birajući ga odmah iza kancelarke redovno na vrh liste omiljenih političara.

Branilac slobode

U retrospektivi se čini da je isto kao i Gauckov uspješan politički kurs i njegova početna suzdržanost bila pametno sondiranje političkog i društvenog terena.

Sve mu, međutim, nije pošlo za rukom. Tako se očekivalo da Gauck zbog špijunske NSA-afere jasnije kritizira SAD – naročito kao bivši građanin DDR-a za kojeg je sloboda uvijek bila velika tema. Umjesto toga on nije rekao skoro ništa.

No to ukupnoj slici ne nanosi značajnu štetu. Gauck je na najboljem putu da postane vrlo dobar predsjednik. Možda najveći!? Za odgovarajući nastup u njemačkoj povijesti potrebna mu je odgovarajuća pozornica: protivnici u sporu s kojima bi mogao rasti, konflikti u kojima se može dokazati. Gauck za to ima potencijal i vremena. Tko u vremenu kriza pogleda vijesti, brzo će spoznati da je odgovarajuća pozornica već spremna.

Preporuka uredništva