1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Pravopisna šuma u Hrvata

Drhćem li ili dršćem? Što činim u ovom trenutku, ne pri pomisli sluša li me netko od jezikoslovaca koji bi me mogao ukoriti, nego prosječan puk koji bi htio čuti dobar hrvatski jezik. Na pitanje "drhćem li ili dršćem" teško da bi mi netko danas bez zadrške mogao odgovoriti – osim autora Hrvatskoga školskog pravopisa i hrvatskog Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.

Naime, ministar znanosti i obrazovanja Dragan Primorac hrvatskim je osnovnim i srednjim školama službeno preporučio uporabu novog školskog pravopisa čiji su autori Stjepan Babić, Sanda Ham i Milan Moguš, a koji je nastao na temeljima dosadašnjeg pravopisa autorskog trojca Babić-Finka-Moguš.

Ništa strašno, pomislit ćete i vjerojatno se zapitati što je u tome toliko zanimljivo? Međutim, kako u Hrvatskoj i naoko najbezazlenija tema može dobiti političke konotacije, tako je bilo i ovoga puta. Uostalom, politizacija pravopisnih pitanja na ovim prostorima vuče korijene još iz komunističkih vremena, kada je, prema mnogim mišljenjima pravopis bio instrument kojim se željela provoditi unitaristička jezična politika, a mnogi još pamte i ozloglašeni Novosadski dogovor.

Spomenuti autori izradili su dakle novi pravopis koji sadrži iste odredbe kao i veliki Hrvatski pravopis, samo je, navodno, jednostavniji, kraći i predagoški prilagođen. Novina koju donosi jest da ne sadrži jezične dvostrukosti kao što su "vredniji" i "vrijedniji" koje su se, prema riječima koautorice Sande Ham, uvukle u hrvatski pravopis nakon Novosadskog dogovora.

Zanimljivo je dodati kako su autori pravopisa o njemu zatražili stručno mišljenje od vodećih hrvatskih jezikoslovaca s Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji mu nisu dali pozitivnu ocjenu. Pravopis je, međutim, dobio pozitivno mišljenje povjerenstva oformljenog pri Ministarstvu znanosti, te je na osnovu toga i preporučen.

Oko stručnosti i primjenjivosti ovog pravopisa nastali su brojni prijepori, a posebice oko brojnih arhaičnih izraza ili zastarjelih oblika nekih pojmova koji već deseljećima nisu u uporabi. Prema mišljenju jezikoslovaca s Katedre za standardni hrvatski jezik, jezik se mora razvijati, a to se neće postići vraćanjem u njega riječi iz 19. stoljeća.

No, ono što vjerojatno ipak najviše zanima većinu hrvatskih učenika jest - kada će Hrvatska konačno dobiti jedan jedini, unificirani službeni pravopis koji će im omogućiti da konačno nauče pisati.

Kako se snaći u šumi pravopisnih priručnika

Govornicima hrvatskoga jezika nije ni malo lako. Jesu li mjerodavni Babić-Finka Moguš, iz čijeg je zabranjenog "londonskog pravopisa" nastalo četvrto izdanje objavljeno 1996. koje u ovome trenutku jedino ima službeno odobrenje za uporabu u školama? Ili se, pak, treba oslanjati na Pravopisni priručnik hrvatskoga jezika Vladimira Anića i Josipa Silića objavljenoga prije četiri godine, kojemu je osnova bio Priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika iz 1986. godine. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje izdao je k tomu još 1999. godine Hrvatski jezični savjetnik, a Matica hrvatska najavljuje svoj pravopisni uradak – dovoljno da se običan smrtnik jednostavno izgubi i kaže: "Ja više ništa ne znam".

Tragom odluke Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa o preporuci osnovnim i srednjim školama da koriste Hrvatski školski pravopis Babića, Hamove i Moguša obratili smo se docentu doktoru Branku Kuni s Filozofskog fakulteta sveučilišta u Osijeku. Poslušajte tonski zapis razgovora što ga je vodila Tatjana Mautner.

  • Datum 28.02.2005
  • Autor Petra Martić/Tatjana Mautner
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9Zkd
  • Datum 28.02.2005
  • Autor Petra Martić/Tatjana Mautner
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9Zkd