Pravo na vodu ne znači pravo na besplatnu vodu | Gospodarstvo | DW | 23.03.2006
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Pravo na vodu ne znači pravo na besplatnu vodu

Gotovo da nema vrednije osnove - i gospodarske i životne - od nečega što mi u Europi, na sreću, tek teško uopće možemo nazvati "robom": obična, dobra pitka voda.

default

Na netom završenoj konferenciji o vodi koja se održavala u glavnom gradu Meksika okupljeni su se u prvom redu bavili visokim idealima i problemom što još uvijek milijardu i 200 milijuna ljudi širom svijeta nema pristup kvalitetnoj vodi. A voda, smatraju mnogi, trebala bi biti temeljno pravo svakog čovjeka. Martin Kipping, iz njemačkog Ministarstva za ekonomsku suradnju i razvoj ipak upozorava kako se i to 'pravo' treba pravilno razumjeti: "Često se 'pravo na vodu' krivo shvaća kao pravo da svatko ima slavinu u kući. Kratkoročno je to ekonomski nemoguće i biti će dobro ako će ljudi imati pristup zajedničkoj crpki. A često se 'pravo na vodu' pogrešno shvaća i kao pravo na besplatnu vodu."

Cijena vode

Ali, voda mora i koštati, no ne više od 5% prihoda. Uopće, mnogima je na konferenciji i više nego jasno kako je problem vode postao veoma zanimljiv izvor zarade. Jedni, poput na primjer Coca Cole, sjajno žive i zarađuju od vode u koju je dodano nešto šećera, arome i ugljičnog dioksida. Ali za druge - a takvih investicijskih fondova ima sve više - voda je samo jedan od niza resursa našeg planeta za koji je izvjesno da će ga biti sve manje. A to znači da se na vodi može sjajno zaraditi i da će zarada postati još i veća. Jean Pierre Ellong Abassi, iz udruženja komunalnih organizacija koja okuplja 17.000 općina i gradova širom svijeta, smatra da se na dosadašnji način premalo toga čini: "U opskrbu vode investira se 2,5 milijarde dolara, a 5 milijardi se svake godine potroši na hranu za pse i mačke! Tu nešto nije u redu. Trebamo puno novca i on treba doći sam od sebe. Trebaju plaćati i oni koji troše vodu, ali i međunarodna zajednica. Razvojna se pomoć mora decentralizirati, a osim toga trebamo investicije iz privatnog sektora."

Kako privatizirati vodoopsrbu

Čini se ipak mnogo: na primjer Španjolska već pet godina radi na ogromnom investicijskom poduhvatu preustroja vodoopskrbe koji će sigurno progutati i više od predviđene 22 milijarde eura. Ali kada se spomene "privatizacija", odmah se pomisli na nekakve sumnjive špekulante koji će onda jednog dana odlučivati hoće li neko kućanstvo dobiti priključak - i koliko će ga plaćati. Opskrba vodom je i odgovornost - i usprkos gubicima zbog kojih mnogi gradovi grcaju u dugovima - nije mudro komunalni vodovod staviti na prvo mjesto za prodaju. Zapravo je to smisao odredbe Europske Unije o privatizaciji vodoopskrbe: ne kako bi se vodovodi prodali sumnjivim špekulantima, nego kako bi se gradovima onemogućilo da svojim unosnim vodovodima, pune druge rupe - poput javnog prijevoza. S druge strane, u Njemačkoj postoji čitavih 6700 poduzeća koji skrbe za 18 tisuća sustava vodovoda. Ako mislite da je Njemačka u tome rekorder, varate se: u Sjedinjenim Američkim Državama ima 54 tisuća komunalnih i regionalnih vodovoda i jasno je kako će se na tom tržištu sigurno dogoditi proces grupiranja i fuzioniranja.
Ali koliko god se govori o pitkoj vodi, ne smije se zaboraviti i jedna druga - barem isto toliko važna činjenica, gdje će ta voda završiti. Ili kako je u Meksiku naglasio voditelj jednog projekta iz Indije: "Politički je dati ili dovesti vodu vrlo seksi. Ali sanitarne instalacije i odvodnja nisu. Postoji opasnost da ćemo doduše ostvariti milenijski cilj osiguranja pitke vode, ali da nećemo obratiti pažnju na kanalizaciju i otpadne vode. A to će onda značiti da je operacija uspjela, ali da je pacijent umro."