Pravila igre koja važe za sve

Onaj tko putuje iz Njemačke u Indiju ili na Novi Zeland može se tamo bez problema služiti svojim mobitelom, kupovati cd-ove za svoj cd-player, a kada mu se isprazne baterije, može odmah tamo kupiti nove. Sve je to moguće samo zato što su tehnički standardi svugdje u svijetu normirani, što znači da su oni svugdje u svijetu isti. Međunarodne elektronske norme postavljaju se već stotinu godina.

Svijetao primjer ISS-a

Tko traži posebno uspješan primjer za normiranje, trebao bi baciti pogled na međunarodnu svemirsku postaju ISS. Grade je Amerikanci, Rusi, Europljani, Kanađani i Japanci, i sve "štima". Ne samo da na kraju sve funkcionira nego zadovoljava najviše standarde sigurnosti. Jer to je uvijek i bila temeljna ideja normiranja, kako ukazuje državni tajnik u Saveznom ministarstvu gospodarstva, Hartmut Schauerte: «Proizvođači parnih kotlova koji su na svojim počecima znali lako eksplodirati prvi su koji su postavili norme. Ne čudi da je elektrotehnika otprilike u slično vrijeme počela s istim razvojem da bi potom normiranje prešlo na sva područja.»
Moglo bi se, dakle, reći da su s normama uglavljena pravila igre koja su važila za sve. Ta pravila sastavlja oko 10 000 stručnjaka širom svijeta. Standarde naravno postavlja gospodarstvo, a to se službeno čini kod Međunarodne komisije za elektrotehniku u Ženevi, tijela u čijem radu djeluju predstavništva iz 62 zemlje. Prvenstveno za zemlje izvoznice je vrlo važno kakve i koje norme će biti postavljene, kako na primjeru njemačke elektrotehničke branše pojašnjava Klaus Wucherer, član uprave Siemensa: «Riječ je o izvoznom volumenu od 150 milijardi eura i izrazito snažnoj isprepletenosti elektrotehnike i informacijske tehnike s automobilskom, medicinskom, automatizacijskom i naravno strojarskom tehnikom. U 50 posto njemačkih industrijskih proizvoda i 80 posto proizvoda koji se izvoze prodrla je elektrotehnika. Ako se kaže da onaj tko postavlja norme diktira tržište, onda se i obrnuto može reći: tko sam ne postavlja norme, tome se postavljaju norme.»

Oštra borba Europljana i Amerikanaca

U elektrobranši norme postavljaju prije svega Europljani. 90 posto standarda postavljenih na Starom kontinentu u međuvremenu je internacionalizirano. No, na brojnim drugim područjima inzistira se na nacionalnim standardima – najviše to čine Amerikanci. To se posebno primjećuje ne cvjetajućem azijskom tržištu gdje Amerikanci i Europljani vode žestoku borbu za svoje norme. No, ne žele sve zemlje preuzeti američke ili europske norme, prije svega ne Kinezi, kaže Dietmar Harting iz njemačke Komisije za elektrotehniku. «Kineska vlada vodi jaku politiku kada su u pitanju telekomunikacijske norme koja ima za rezultat činjenicu da se u svijetu uvriježeni standardi ne prihvaćaju dokle god Kinezi ne dođu do svog rješenja.»

Sve glasniji zahtjevi zemalja u razvoju

I zemlje u razvoju sve više traže pravo glasa u normiranju. Tako je u okviru rada Međunarodne komisije za elektrotehniku osnovan program partnerskih zemalja. Njezin predsjednik Renzo Tani kaže: «Te zemlje su važne jer su one potencijalne zemlje uvoznice za njemačke proizvode i usluge. Od velikog značaja za njemačko gospodarstvo je i to da proizvodi uvezeni iz zemalja u razvoju ispunjavaju sigurnosne standarde i postavljena očekivanja.»
Na taj način se korak po korak uklanjaju sve trgovinske barijere. Na polju elektrotehnike već je 90 posto europskih normi internacionalizirano. Jedinstvena pravila u budućnosti bi se trebala uspostaviti prije svega na području informacijske tehnike, automobilske elektronike i nonotehnologije. Upravo nedavno je Međunarodne komisija za elektrotehniku odlučila da bi Njemačka trebala voditi glavnu riječ u normiranju ove tehnologije koja milijunti dječić centimetra čini mjerom svih stvari.