1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Pravi komunizam za španjolske umirovljenike

Skupina španjolskih umirovljenika je stvorila vlastitu Utopiju. Udružili su svoje ušteđevine i stvorili zadrugu koja ispunjava sve njihove potrebe, tjelesne i duhovne. A ako žele otići, novac će im biti vraćen.

Umirovljenička zadruga Trabensol je smještena u planinama sjeverno od Madrida. U njenom velikom parku, uz ugodan jutarnji povjetarac manja skupina starijih osoba upravo izvodi quigong, kinesku meditativnu gimnastiku i pažljivo ponavljaju pokrete učitelja.

Svi su oni članovi udruge koja okuplja pedesetak umirovljenika i koji vjeruju kako su pronašli novi način života u poznoj dobi, uz fizički i psihički sklad i da su uspjeli pobjeći gospodarskim nevoljama koje potresaju Španjolsku.

Umirovljenička zadruga i dom koji je izgrađen je nastao tako da su udružili svoje ušteđevine. Tako je nastao kompleks koji je izgrađen točno za njihove potrebe nedaleko od mirnog mjestašca Torremocha de Jarma.

Sve je zajedničko, ali su i svi imućni

Paloma Rodriguez

Paloma Rodriguez je u ovom projektu pronašla novi smisao života

Zajedništvo je glavna parola Trabensola. Nitko od članova ne posjeduje stan u kojem živi, niti je vlasnik blagovaonice i brojnih drugih prostorija u domu. Ali je svatko od njih, u proteklih deset godina, u ovaj projekt uložio ukupno 150 tisuća eura, tako da sad za 800 eura mjesečno dobiva sve što treba, od stana i obroka pa do društvenih aktivnosti uz pratnju stručnih osoba.

To zvuči mnogo, ali zapravo je to jeftino. Tih 150 tisuća eura, često od prodaje kuće ili stana u kojem su do tada živjeli, zapravo nije ulog, nego polog. Dakle, ako netko poželi otići iz Trabansola dobit će i svoju ušteđevinu nazad. Utoliko ostaje samo mjesečna naknada i to onda doista nije mnogo.

To misli i Paloma Rodriguez: "Mi ne možemo otići u neki od privatnih staračkih domova jer su oni preskupi. A ne možemo otići niti u neki od državnih staračkih domova jer tamo nema mjesta, a ima i mnogo ljudi kojima je takva skrb potrebnija nego nama. Zato smo shvatili kako sami moramo nešto učiniti", objašnjava 70-godišnja živahna udovica koja je predsjednica Zadruge.

"Ne želimo našoj djeci ono što smo mi imali"

Ona je u ovaj dom uselila prošlog proljeća, nedugo nakon što je završena gradnja. Smješka se kad objašnjava čitav projekt koji joj je dao novi smisao u životu i okončao brigu kako će pasti na teret vlastitoj djeci.

Španjolska je zemlja u kojoj uglavnom još uvijek postoje bliske obiteljske veze. Ali i takve generacijske poveznice imaju svojih granica. Po studiji UN-a, već godine 2050. će gotovo 40% stanovnika Španjolske imati 60 godina ili biti još stariji. "Svi mi smo imali prilično teška iskustva s našim vlastitim roditeljima kad su postali stari i nemoćni. Zato ne želimo da i mi budemo našoj djeci teret i da prolaze ono što smo mi prošli", objašnjava Paloma Rodriguez.

Umirovljenik u Trabensolu

Tko želi, može uzgajati i svoje rajčice.

Ovako, umirovljenici se bave sami sobom i organiziraju mnoštvo aktivnosti. Osim gimnastike, odlaze na planinarenje u nedaleke planine, organiziraju meditaciju, društvene igre, uče astronomiju, tu je i radionica gdje mogu sami nešto raditi, vrt gdje mogu saditi cvijeće...

"Aktivnosti nisu spiritualne u religioznom smislu", objašnjava Teresa Sagasola. Njoj je 77 godina i osim qigonga, često prisustvuje tečajevima plesa, a redovito odlazi i na planinarenje. Te aktivnosti, tvrdi umirovljenica, jača njenu energiju i "ostavljaju nam osjećaj ugode".

I sama zgrada potiče ovaj unutarnji sklad. Svi apartmani, odreda prilično prostrani i ukusno namješteni, okrenuti su prema jugu s pogledom na vrt Zadruge. Prozori su postavljeni tako da zagrijavaju prostor za vrijeme zime, ali su dovoljno visoko kako ne bi bilo sparno za vrijeme ljeta.

Mnogi bi željeli doći

Obzirom da je kompleks tek izgrađen početkom 2013., ovo su još uvijek prvi dani života ove Utopije za španjolske umirovljenike. Do sada su svi još odličnog zdravlja i još nitko nije poželio otići, ali je jasno kako će se to jednom morati dogoditi. Jer, ovaj dom nije izgrađen da bi stanovnicima omogućio i cjelodnevnu liječničku njegu, što će prije ili kasnije netko od njegovih stanovnika i zatrebati.

Ali baš kao što su zdravi njegovi stanovnici, odličnog su zdravlja i financije ove zadruge. Polog je bio dovoljan da bi se dobio povoljan kredit za gradnju, tako da je još uvijek na računu Zadruge ostao dobar dio od tri milijuna eura kredita kojeg su dobili.

Ipak, makar izgleda da su daleko od nevolja koje muče ostale stanovnike Španjolske, ovi umirovljenici odlično znaju kako njihova domovina prolazi kroz teška vremena. Stopa nezaposlenosti je gotovo 26%, a režu se svi izdaci pa tako i mirovine. Neki se boje kako jednog dana više neće imati niti 800 eura da plaćaju mjesečnu članarinu, ali problem je i sa prinovom.

Trabensol

Doduše, nedostaje malo više zelenila, ali još prije par mjeseci su tu bile mješalice za beton i građevinski radnici.

Mnogi stanovnici Trabensola nam kažu kako imaju prijatelje koji bi rado sudjelovali u ovom projektu, ali nisu mogli sakupiti novac da bi platili polog. Jer to je načelo ove zadruge: ako netko i ode i uzme svoju ušteđevinu, neki drugi umirovljenik može doći na njegovo mjesto uz iste uvjete, dakle uz polog od 150 tisuća eura.

"Pohlepa je uzrok svim nevoljama"

A da bi se sakupio novac za polog, treba naći kupca za stan ili kuću što je, zbog ekonomske krize, gotovo nemoguće. Nekretnine u Madridu koje su prije 2008. vrijedile na stotine tisuća eura jedva pronalaze kupca i za djelić nekadašnje cijene. Upravo je kriza na tržištu nekretnina i u Španjolskoj izazvala opću krizu, kad je bilo sve manje građana koji su mogli plaćati kredite, a gradilo se sve više i više.

U nevoljama su se našle i banke i čitava država, a 73-godišnja Maria Luisa Llorena tvrdi kako se opet pokazalo da je osnova svih tih nevolja bila pohlepa i sebičnost. Toga u ovoj Zadruzi nema, tvrdi ova umirovljenica i upravo zbog tog je i došla ovdje: "To je duh koji nas i pokreće. Ljudi koji ovdje dolaze živjeti su shvatili kako je najvažnije živjeti zajedno, biti solidaran i pomagati jedan drugome."