Praktična korist od otkrića novih nobelovaca
11. listopada 2004
Dva izraelska i jedan američki kemičar odlikovani su za svoja otkrića razgradnje proteina uz pomoć ubikvitina. Proteini, odnosno bjelančevine nalaze se u svemu što živi, dakle u biljkama, životinjama i ljudima. U ljudskim se stanicama pojavljuju stotine tisuća različitih proteina koji imaju određene zadaće. Recimo, pojedini ubrzavaju kemijske reakcije u stanici, neki određuju oblik i strukturu stanice, a drugi pak igraju važnu ulogu u stvaranju imuniteta. Profesorica Astrid Gräslund koja je sudjelovala u donošenju odluke Švedske kraljevske akademije znanosti o ovogodišnjim dobitnicima Nobelove nagrade pojašnjava:
”Već je dugo poznato da se proteine može razgraditi, ali se nije točno znalo kako. Primjerice, poznata je njihova razgradnja kod probave. Otkriće ove trojce znanstvenika znatno je poboljšalo naša saznanja. Njihov rad je pokazao da se bjelančevine razgrađuju tako da u svakoj stanici koja ima određenu zadaću uvijek ostane potrebna količina.”
Dakle, svaka stanica stalno proizvodi proteine koje nakon nekog vremena opet mora i razgraditi kako ne bi imala previše istovrsnih bjelančevina. I upravo je odvijanje tog procesa senzacionalno otkriće do kojeg su došli Aaron Ciechanover, Avram Hershko i Irwin Rose. Oni su dokazali da stanice proteine razgrađuju planski, što točno regulira materija pod imenom ubikvitin. On markira prekobrojne ili pogrešno sastavljene proteine koji nakon toga bivaju razgrađeni.
Tri znanstvenika su još u 70.-im i 80.-im godinama otkrili te procese planske razgradnje, ali tada još nije bilo poznato stvarno značenje tog otkrića. Daljnja istraživanja su pokazala da pri tome središnju ulogu igra ubikvitin, koji također sudjeluje u popravljanju DNK-a, kontroli kvalitete novih proteina i u stvaranju imuniteta. Kada je djelovanje ubikvitina poremećeno, može nastati rak, poput raka grlića maternice ili pak cistična fibroza. Na temelju ovih novih spoznaja moguće je razviti lijekove protiv raka i drugih bolesti.
Od velikog je značaja i otkriće trojce američkih fizičara, novih Nobelovaca Davida Grossa, Davida Politzera i Franka Wilcheka. I oni su na svom otkriću radili desetljećima. Jednostavno rečeno, oni su se pozabavili pitanjima: što su najmanji dijelovi prirode, kako je sve oko nas sastavljeno od tih dijelova, koje prirodne sile djeluju i kako one stvarno funkcioniraju.
Sve se materije sastoje od osnovnih dijelova. Ranije se govorilo o protonima i neutronima u atomskoj jezgri oko koje kruže elektroni. U međuvremenu su znanstvenici otkrili mnoštvo osnovnih čestica među kojima i kvarkove, takoreći kockice za slaganje atomske jezgre. Između kvarkova djeluju četiri osnovne fizikalne sile među kojima su gravitacija i jako izmjenično djelovanje. To je djelovanje ono na čemu su godinama radili odlikovani fizičari. Zanimljivo je da se izmjenična privlačna sila između kvarkova smanjuje što se više približe jedni drugima, a povećava njihovim međusobnim udaljavanjem. Švedski profesor fizike Lars Bergström kaže:
”Cijela generacija fizičara je rekla: možda nikada nećemo shvatiti kako djeluju sile u atomskoj jezgri. Ali, zahvaljujući istraživanjima Grossa, Politzera i Wilczeka sada shvaćamo mnogo više, a njihovi proračuni i teorije su također dokazani i eksperimentima.”
Ovo otkriće jedan je od najvažnijih koraka u stvaranju jedinstvene teorije koja bi objasnila sve: cijeli svijet oko nas, cijeli Svemir. Nedostaje još samo jedno: gravitacija. Ta tajanstvena sila koja jabuku u padu stvarno vrati na Zemlju i dalje ostaje jedno od otvorenih pitanja u teorijskoj fizici i vjerojatna tema nekih budućih otkrića za koje će biti dodijeljena Nobelova nagrada.