Poznati Hrvati u Njemačkoj: Stipe Erceg - ljepotan divljeg pogleda

Stipe Erceg je rođen 1974. u jednom malom ribarskom selu pokraj Splita. Njegovi roditelji se odlučuju otići u Njemačku kad mu je bilo pet godina. Malom Stipi tata kaže da samo idu kupiti gumene čizme, ali nakon četiri sata vožnje mu je jasno da mu je tata lagao. Grad Tübingen im je od tada novi dom, gdje njegovi roditelji rade kao gastarbajteri a Stipe ide u školu.

Njemačkiji od Nijemaca

Kad ga se pita koja zemlja mu je domovina on odgovara da živi u Njemačkoj ali Hrvatska - to je njegova kultura, on otuda potječe i njegovi roditelji žive ondje. "Imam dvije domovine - ili niti jednu. Ili možda puno domovina?" pokušava Stipe objasniti taj osjećaj raskoraka, kada si i tu i tamo kod kuće. Kao tinejdžer i mladić pokušava se otresti svojeg porijekla, želi biti "njemačkiji od Nijemaca". U školi čita Goethea i Schillera. Kako sam kaže, tek kasnije shvaća koliko je njegovo hrvatsko porijeklo vrijedno.

Nakon mature odlazi s prijateljem u New York i ostaje u Americi pola godine. Kada se vratio u Njemačku "upisao je pravo, sjedio na predavanjima i ništa nije razumio". Pitao se zašto da opet sjediti nad knjigama kad je to već 13 godina radio u školi i pa se ipak odlučio se za glumu. S 22 godine upisuje se na Europski institut za kazališnu umjetnost (Europäisches Theaterinstitut) u Berlinu. Ali niti glumu ne uzima ozbiljno, radije se baca u noćni život Berlina sve dok ga jedan profesor, Valerij Bličenko, nije suočio s njegovim porijeklom. "Ti nisi Njemac. Pokušaj shvatiti od kuda dolazi tvoja kreativna energija. Pokušaj to ponovno oživjeti", govori mu profesor Bličenko, kojeg Stipe ističe kao vrlo utjecajnu osobu u svom životu. Stipe sluša ovaj savjet i počinje se ozbiljnije baviti svojim studijem glume.

Preko noći slavan

Probija se filmom "The Edukators" ("Die fetten Jahre sind vorbei") i postaje preko noći slavan. Odjednom ga njemu nepoznati ljudi prepoznaju na ulici. Tolika pažnja mu je neugodna, te razmišlja kako se ponašati kada je vani. "Ako gledam u pod, to će izgledati kao da se bojim, ako se pak isprsim, doimat ću se arogantno. Nisam nalazio odgovor pa sam radije ostajao kod kuće", priča Stipe.

2004 dobiva dvije renomirane njemačke nagrade za glumu. Na Filmskom festivalu Max Ophüls u Saarbrückenu proglašen je najboljim mladim glumcem za film "Yugotrip", a minhenski filmski festival ga nagrađuje Nagradom za njemački film (Förderpreis Deutscher Film) za filmove "The Edukators" i "Ne traži me" (Such mich nicht). Od tada je tražen glumac i snima filmove za televiziju i kino. 2007. je snimio "Baader Meinhof Komplex", o terorističkoj organizaciji koja je otimala ugledne Nijemce i sijala strah u zemlji, a koji je bio nominiran za Oscara kao najbolji strani film.

Ali taj simpatični mladi čovjek, koji svojim izgledom svima čak i bez slave upada u oči, ne traži pažnju medija već bira povučen obiteljski život. Sa svojom ženom, koja je također glumica i sa svoje dvoje djece živi sasvim normalno u berlinskoj četvrti Prenzlauer Berg. Iako izraz sasvim normalno treba shvatiti uvjetno. Prenzlauer Berg, dio nekadašnjeg istočnog Berlina, u međuvremenu je postao izuzetno popularan i poželjan kvart, s mnogo lijepih starih zgrada, mnoštvom kafića i galerija, u kojem osobito rado obitavaju umjetnici.

Sve samo ne Hrvate

U filmu "Kiki i tigar" glumi jednog Albanca, ratnog izbjeglicu, a u "Yugotripu" ima sasvim suprotnu ulogu - glumi ratnog zločinca srpskog porijekla. Bosanca glumi u "Lovu na pravdu" (Jagd nach Gerechtigkeit), koji na tribunalu u Den Haagu radi kao prevoditelj. "Sve je glumio samo ne Hrvata" kaže i zna da mu roditelji to ne zamjeraju "ali da bi se jako radovali kada bi dobio ulogu u kojoj može glumiti Hrvata koji se bori za svoju zemlju i za hrvatske vrijednosti." Oni mu to tako nisu nikada rekli, ali on to jednostavno osjeća.

Autorica: Zrinka Budimlija

Odg. urednica: S. Kobešćak