1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Povratak atomskog doba?

Uoči posjete francuskog predsjednika Sarkozya Velikoj Britaniji ovog tjedna, ove dvije zemlje su dogovorile tijesnu suradnju u razvoju nuklearne tehnologije. Cilj je - gradnja čitavog niza novih atomskih elektrana.

Reaktor elektrane Philippsburg

Radi se na novoj tehnologiji atomskih elektrana - ali baš svaka ima manu: otpad.

Vlada u Londonu je već u siječnju odlučila gradnju nove generacije atomskih elektrana. Detalji zapravo nisu poznati - osobito ne oni koji se odnose na golem problem kamo sa atomskim otpadom. Ali obzirom da Velika Britanija trenutno za proizvodnju električne energije uvelike koristi plin iz Sjevernog mora - kojeg ima sve manje, vlada premijera Browna vidi samo jedno rješenje: nuklearne elektrane. Utoliko je logičan potez suradnju potražiti kod najvećeg proizvođača takve energije u Europi. Francuska trenutno pokriva 80% svoje potrošnje iz atomskih elektrana dok je to, na primjer u Njemačkoj nekih 12%. Povrh toga, London je preuzeo i stari argument trenutnog američkog predsjednika, Busha: atomske elektrane gotovo da ne emitiraju ugljični dioksid i samo na taj način i Velika Britanija može postići cilj smanjivanja emisije tog plina.

Nijemci sve prije nego sretni

Njemačka je sve samo ne sretna zbog ove suradnje i to najmanje iz dva razloga: prvi jest da je Berlin još za vlade kancelara Schrödera odlučio napuštanje proizvodnje energije u atomskim elektranama. Sukcesivno sa njihovom starošću, do godine 2021 bi i posljednja od 17 njemačkih atomskih elektrana bila zatvorena i demontirana. Proizvođači električne energije koriste i ovaj dogovor Londona i Pariza kako bi ukazali da Njemačka praktično nema konkretnog rješenja, čime nadopuniti oko 21 gigavata koji će tako nestati. Doduše, planirana je izgradnja čak 27 termoelektrana - ali teško da će se svim trikovima na taj način ispuniti zadaća smanjivanja emisije ugljičnog dioksida. Niti plin nije rješenje: on se pretežito uvozi iz Rusije i već i sad je Njemačka previše ovisna o plinovodima koji dovoze plin iz dalekog Sibira. Tim više što od 1. travnja čitav niz plinara u ovoj zemlji najavljuje drastično poskupljenje isporuke plina. Zato njemačke elektre upozoravaju: veoma lako bi moglo doći do nedostatka u opskrbi.

Deutschland Kernkraftwerk Biblis

Najkasnije do 2021 bi na mjestu njemačke elektrane Biblis trebala biti - livada.

Drugi koji su nezadovoljni ovim sporazumom su njemačke tvrtke koje proizvode elemente za elektrane - pa tako i atomske. Naravno da cilj osovine London-Pariz nije samo gradnja elektrana u njihovim zemljama, nego i izvoz tehnologije u čitav svijet. Nijemcima će biti veoma teško umiješati se u te poslove a glad za atomskom energijom izgleda kao da sve više raste: trenutno je planirano čak 222 atomske elektrane. Najviše od njih žele Azijati - tamo se trenutno i grade 19 elektrana.

Mnogo dreke zbog vlastitog interesa

Službeni Berlin se za sada ne obazire na kuknjavu energetskih koncerna. Koliko god da su njihovi argumenti možda i ispravni, zaključak je iskrivljen i poveden prije svega velikom dobiti koje elektre postižu od atomskih elektrana. Službena politika Berlina jest prije svega smanjivanje ukupne potrošnje energije - do godine 2020 od 2000. i drastično povećanje učešća električne energije iz obnovljivih izvora. Do godine 2050. bi učešće električne energije iz kamenog ugljena trebao biti onoliki koliko je danas udio obnovljive energije: oko 5%. Berlin je uvjeren - nova tehnologija će mnogo više od atomske osigurati radna mjesta u Njemačkoj.

I onda još jedan argument: omiljena predstava energetskih koncerna o sterilnim uvjetima u atomskim elektranama i prečesto zaboravljaju "sitnicu" atomskog otpada. Prema prognozama Međunarodnog ureda za atomsku energiju, do godine 2020 će količina visokoradioaktivnog otpada porasti za gotovo 50%, sa trenutnih 300 tisuća tona na 445 tisuća tona, od toga oko 4500 tona plutonija koji će radioaktivan biti i za nekoliko tisuća godina. Što i kamo s njim - taj problem još nije riješen, a uz to dolaze tisuće tona nisko-radioaktivnog otpada. Svaka kuta radnika, svaki prekidač, svaki vijak atomskih elektrana po isteku radnog vijeka spada u tu kategoriju. Kamo sa svim tim - u tom pitanju su sigurno svi suglasni, i građani i direktori energetskih koncerna: daleko i što dalje od njihovih domova.