Povjesni dogovor u Ženevi
2. kolovoza 2004Središnja točka dogovora je potpuno ukidanje subvencija za izvoz poljoprivrednih proizvoda u Europskoj Uniji i Sjedinjenim Državama - najvjerojatnije do 2014. godine, što je ujedno bio i glavni zahtjev 110 članica WTO-a i zemalja u razvoju. Za uzvrat spomenute zemlje izrazile su svoju spremnost da smanje carine za proizvode iz industrijskih zemalja te da omoguće bolji pristup uslužnim djelatnostima sa sjevera na svoja domaća tržišta.
Unatoč dogovoru u pripremama teksta konačnog sporazuma još uvijek je ostalo na stotine otvorenih pojedinosti. Kod poljoprivrede primjerice radi se o pitanju kada je krajni rok za ukidanje subvencija za izvoz. Neke zemlje u razvoju pak traže da se u potpunosti ukinu ili barem drastično smanje subvencije i unutar Europske Unije i SAD-a.
Osim toga zemlje u razvoju traže veliko smanjenje carina na poljoprivredne proizvode iz trećih zemalja. Cijela stvar je otežana, jer skupina deset velikih poljoprivrednih uvoznika – među njima Japan i Švicarska – traži iznimke za poljoprivredne proizvode koje traže posebnu zaštitu – poput riže i sira.
Predstavnici Europske Unije i njemačke vlade pozdravili su dogovor. Za njemačkog ministra gospodarstva Clementa dogovor predstavlja pozitivan znak ne samo za daljnje pregovore već „za gospodarski rast i zapošljavanje u Njemačkoj“. Povjerenik Fischler zadužen za poljoprivredu u Europskoj komisiji dogovor smatra „zaista velikim uspjehom za svjetsku trgovinu, za Europe i posebno za zemlje u razvoju“.
U sjedištu Svjetske trgovinske organizacije sada prevladava nada da će se postići dogovor oko još otvorenih pitanja te da će se to dogoditi prije studenog i predsjedničkih izbora u SAD-u i prije nego što u Bruxellesu svojim radom započne nova Europska komisija. Upravo ova dva događaja mogla bi tek postignuti dogovor ponovno revidirati kao i sadašnje planove da se sporazum okonča u Honkongu 2005. godine i stupi na snagu već 2006. godine.