1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Povijesna sudnica u Nürnbergu postaje muzej

Sudnica u Nürnbergu u kojoj je 20.11.1945. počelo suđenje nacističkim zločincima postala je dio muzeja. Grad Nürnberg je također podnio i zahtjev za proglašavanje sudnice Svjetskom kulturnom baštinom.

Nirnberški proces

"Ne osjećamo se krivima"

Velika dvorana obasjana je neonskim svjetlom. Iza stola za kojim sjede suci vise zastave savezničkih zemalja. Iz staklenih kabina tijek suđenja prevodi se na njemački, francuski, engleski i ruski jezik. A na optuženičkoj klupi 22 muškarca, pripadnika političkog, gospodarskog i vojnog vrha nacističke Njemačke. Među njima i najpoznatija imena poput Hermanna Göringa, Martina Bormanna i Rudolfa Hessa, optužena za najteže zločine: širenje vojne agresije, ubojstva ratnih zarobljenika i civila, deportacije, pljačke, rasističke progone i ubojstva europskih židova, okupacije europskih država.

Nürnberg

Povijesna sudnica postaje dio muzeja

Taj je sudski postupak bio jedinstven. Bilo je to prvi put u povijesti da se čelnicima jednog zločinačkog režima sudi pred međunarodnim sudom. Suci koje su imenovale pobjedničke sile sudili su zločincima poraženog neprijatelja. Zamjenik glavnog tužitelja, Amerikanca Roberta Jacksona bio je pravnik Robert Kempner, koji je pobjegao iz nacističke Njemačke. On se prisjeća: "Kada sam 1942. godine počeo raditi na tim predmetima u Americi, moji su me američki kolege pitali mogu li sve to i dokazati. Rekao sam im da sve to možemo dokazati 100 posto. U Nürnbergu sam kasnije vidio da sve te stvari nisu bile istinite 100 nego 150 posto."

Cijela dimenzija stravičnih zločina

No, to nije impresioniralo optuženike. Svi oni su odbili priznati bilo kakvu krivicu. Tijekom 218 dana, koliko je trajalo suđenje, saslušano je 236 svjedoka, proučeno 5.330 dokumenata i 200.000 pismenih izjava. Zapisnik se sastojao od 25.000 stranica. Svjedočenja, poput ovog optuženika Rudolfa Hößa, otkrila su cijelu užasavajuću dimenziju nacističkih zločina:

"Bili ste zapovjednik koncentracijskog logora Auschwitz?"

"Da."

"I u to vrijene je ondje na stotine tisuća ljudi poslano u smrt?"

"Da."

"Je li također točno i to da je u Auschwitzu ubijeno više od dva milijuna muškaraca, žena i djece?"

"Da."

Presude su donesene 30. rujna 1946. godine: sedmorici optuženih izrečene su dugogodišnje kazne zatvora, trojca su oslobođena optužbi, a 12 ih je osuđeno na smrt.

Nakon tog prvog suđenja u Nürnbergu održano je još 12 sudskih postupaka protiv nacističkih liječnika, pravnika, vojnih časnika te pojedinih tvrtki poput koncerna Flick i Krupp. Njemačko stanovništvo ta je suđenja doživjelo kao samovolju pobjedničkih snaga i uskoro su vlada novoosnovane Savezne Republike Njemačke, parlamentarne stranke i crkve zatražile milost za osuđene. Neke smrtne kazne su pretvorene u kazne zatvora, neki su prijevremeno izašli na slobodu. Pojedini bivši osuđenici čak su kasnije nastavili raditi isti posao koji su obavljali za vrijeme rata, a većina ih je zadržala i prava na mirovinu.

Sudnica kao Svjetska kulturna baština

Sudnica u Nürnbergu

Mjesto jezivih svjedočenja

No, ovaj prvi međunarodni sudski postupak u povijesti imao je temeljno značenje za međunarodno pravo. On je utjecao i na nastanak UN-ove konvencije o genocidu, Povelje o ljudskim pravima i drugih međunrodnih propisa. Osim toga, poslužio je i kao model za Međunarodni kazneni sud u Den Haagu koji sudi za kršenja međunarodnog prava i pred kojim se mogu naći i najviši državni dužnosnici.

I upravo su te činjenice navedene kao razlozi za proglašavanje sudnice u Nürnbergu Svjetskom kulturnom baštinom. "Kroz suđenja saveznika nakon Drugog svjetskog rata nastalo je moderno međunarodno pravo i zato je to mjesto povijesno jedinstveno", obrazložile su vlasti grada Nürnberga. Odluka o tom zahtijevu tek predstoji, ali će 21. studenoga povijesna sudnica biti predstavljena kao dio novog muzeja o Nirnberškim procesima. Svečanom otvorenju nazočit će 500 stranih i domaćih gostiju, među njima i njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle i njegov ruski kolega Sergej Lavrov.

Autor: Cornelia Rabitz/Andrea Jung-Grimm (epd/dpa/AP)

Odg. ur.: N. Kreizer

Preporuka uredništva