1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

"Povijesna presuda Haškog suda"

Presuda Radovanu Karadžiću, optuženom za zločine protiv čovječnosti i genocid, povijesni je završetak rada Haškog suda, kaže u intervjuu za DW bivši sudac tog suda dr. Wolfgang Schomburg.

DW: Koju presudu pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) možemo očekivati u slučaju Radovan Karadžić?

Dr. Schomburg: O tome govoriti bi bila čista špekulacija. Nakon jednog tako dugog procesa prikupljanja dokaza se ne može točno kazati kakva će kazna biti. U svakom slučaju je to povijesni završetak i vrhunac djelovanja Tribunala za bivšu Jugoslaviju.

Glavni tužitelj tribunala Serge Brammertz je upravo to nedavno izjavio za francuske medije, naime, da je to povijesna presuda. Ukoliko je ona doista povijesna?

Ovo je prvi put da je pravosuđe sustavno obradilo nekoliko oružanih sukoba u bivšoj Jugoslaviji. Zamislite da je Karadžić odmah na početku, na primjer 1995. uhićen i izveden pred sud. Ne bi bilo svih onih brojnih dokaznih materijala koji su izneseni u manjim sudskim postupcima i koji su djelomično odjednom stajali na raspolaganju sada ovdje u ovom "velikom završnom postupku" - kako bih ga ja rado nazvao. Na taj način je to sustavno slično suđenjima u Njemačkoj, kad se radilo o tome da se rasvijetli odgovornost za smrt ljudi koje su vojnici ubili na Berlinskom zidu. Započeto je kod strijelaca, a završeno kod Politbiroa.

Koliko važni su suđenje i presuda u slučaju Karadžić za suočavanje s ratom u Bosni i Hercegovini?

Presuda Karadžiću takoreći sažima čitav posao koji je napravljen u pojedinim postupcima u proteklih 20 godina. Utvrđeno je da su postojali takozvani Plan A i Plan B, odnosno što da se radi s područjima na kojima su muslimani većina, a što s onima na kojima su manjina. Za te "planove" je u većini presuda odgovornost prebacivana na Karadžića, bez da se u pojedinim slučajevima to moglo dokazati i dati mu priliku da se obrani. Ova presuda je, dakle, vrhunac toga je li sud mogao utvrditi snosi li Karadžić odgovornost za taj masterplan. Pitanje koje se tu postavlja je: je li Karadžić taj koji je taj masterplan izradio sam ili zajedno s drugima?

Radovan Karadžić

Dr. Schomburg je uvjeren da je u "slučaju Karadžić" Haški sud dobro odradio svoj posao

Suđenje je trajalo više od šest godina. Zašto toliko dugo?

Zato što je jako puno materijala stajalo na raspolaganju. Tužiteljstvo se poslužilo svim onim što je izneseno u brojnim drugim sudskim postupcima i to onda iskoristilo kao dokazni materijal protiv Karadžića. Ali ni obrana se nije libila toga da ispita i već osuđene osobe, čime su praktično ti sudski postupci u kraćoj verziji ponovno iznošeni pred sud. To je jedna strana kojom se dužina trajanja suđenja može obrazložiti. S druge strane se nažalost mora reći da je jedan od razloga sam sustav. Od početka je izabran pogrešan, anglo-američki sustav. Ne samo da pogođeni, prije svega žrtve i obitelji žrtava, gotovo da nisu uopće razumjeli što se to u okviru tog pravnog sustava događa u Den Haagu, on je i nepotrebno produžio suđenje.

U Bosni i Hercegovini je često kritizirano upravo to da sudski postupak traje predugo. Obitelji žrtava su opravdano strahovale da bi Karadžić još prije izricanja presude mogao umrijeti, kao u što se to dogodilo u slučaju Slobodana Miloševića. Bi li proces Radovanu Karadžiću možda mogao biti neka vrsta lekcije za Međunarodni kazneni sud da se takve slučajeve ubuduće brže procesuira?

Nadam se da će to biti lekcija. Nadam se tomu upravo zbog toga što, barem ja, s jednom određenom dozom frustracije promatram da, nakon što je Sud za bivšu Jugoslaviju - inače, kao i onaj za Ruandu - iz mog ugla gledišta obavio veoma uspješan posao, međunarodna zajednica očito strahuje da bi jedno neovisno kazneno pravosuđe moglo postati previše efikasno. Svi mi bismo zasigurno željeli da se, na primjer, aktualno kaznena djela koja se vrše u Siriji od različitih strana, razjasne uz pomoć jednog suda. Ali posebice Vijeće sigurnosti UN-a, to, barem zasad, ne želi.

Možemo li dakle zaključiti da je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u slučaju Karadžić, a i u svim drugim slučajevima ratnih zločina na području bivše Jugoslavije, u biti odradio dobro svoj posao?

Pod okolnostima pod kojima je djelovao, ja bih rekao da je. Ipak su svi akteri bačeni u vodu i u ljudskoj povijesti - ukoliko izuzmemo Nürnberške procese - još nije postojao sličan sud kao ovaj za bivšu Jugoslaviju. Međutim, s druge strane je on pokazao i da su velike države, oprezno govoreći, uvelike zabrinute oko toga da bi neovisni suci mogli previše istraživati i pritom istrage proširiti i na odgovorne koji dolaze iz drugih zemalja koje nisu na području bivše Jugoslavije. Ali, kad je riječ o optuženima koji su stajali na spisku traženih osoba kad sam ja bio na funkciji kao sudac u Haškom sudu - riječ je o 163 osobe - sve te osobe su procesuirane.

Slobodan Milošević

Milošević je umro u zatvoru 2006. godine, prije nego što je donesena presuda

Može li se očekivati žalba od strane Karadžića nakon prvostupanjske presude?

Žalba se može sa sigurnošću očekivati. Vjerojatno s obje strane, dakle od strane tužiteljstva i od strane gospodina Karadžića. No, jednu stvar bih ovdje rado htio napomenuti. U medijima na području bivše Jugoslavije se uoči izricanja presude moglo pročitati da se očekuje razočarenje ako suci, citiram, ne budu imali hrabrosti reći da je počinjen genocid počevši od 1992. godine. Međutim, jedan sud nema zadatak u bilo kojem smislu biti hrabar, već u miru i nepristrano mora vrednovati sve činjenice koje su skupljene i iznesene i iz vlastitog ugla donijeti presudu. Radi li se manje-više o protjerivanju pomoću svih sredstava ili je namjera bila jedan dio stanovništva izbrisati s lica Zemlje. Tu se, pravno gledano, mora dokazati da je počinitelj imao namjeru počiniti genocid. Ono što je za mene odlučujuće je cjelokupna slika kaznenog djela i da prema tome uslijedi primjereno visoka kazna.

Što će se dogoditi s Haškim sudom nakon konačne presude u slučaju Karadžić, prije svega zbog činjenice da je usred tog procesa odlučeno zatvaranje tog suda koji je zamijenjen takozvanim "rezidualnim mehanizmom", kako Tribunal trenutačno službeno i djeluje?

Velike sile, a time mislim na pet stalnih članica u Vijeću sigurnosti UN-a koje imaju pravo veta, očito nisu imale više interesa, iz kojeg god razloga, da Sud za bivšu Jugoslaviju i Kazneni sud za Ruandu dalje djeluju. Rusima se dijelom zasigurno nije svidjelo koliko daleko su otišle istrage protiv Srba. Ili koliko daleko su istrage išle protiv Francuza u Sudu za Ruandu. Učinjeno je ono što se iz pravnog gledišta nikad ne bi smjelo učiniti, naime ukinuti jedan sud prije nego je odradio svoj posao. Za mene je to bilo nedolično političko uplitanje, sudove prije završetka zadatka ukinuti i još dok traju postupci pobrinuti se za to da na to mjesto stupi jedan sud koji se drukčije naziva i s drukčijim sastavom. I to bi mogla biti jedna lekcija za ubuduće. Međunarodno kazneno pravosuđe se mora još teško boriti za svoju neovisnost.

Prof. dr. Wolfgang Schomburg je njemački stručnjak za međunarodno pravo. Bio je prvi njemački sudac na Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine kojega su na tu dužnost imenovali Ujedinjeni narodi i koji je kao sudac počeo djelovati 2001. godine. Do 2008. godine je djelovao kao sudac u Sudu za bivšu Jugoslaviju i u Sudu za Ruandu.

Preporuka uredništva