Poučni i zabavni - suvremeni muzeji

Obzirom na ponudu i količinu izložaka, oni koji bi si postavili za cilj pogledati sve njemačke muzeje i ono što oni nude, trebali bi imati ne jedan ili dva nego desetak života. Od muzeja suvremene umjetnosti, etnoloških, lovačkih, preko muzeja jabuka i tikvica pa sve do onih zooloških – u Njemačkoj doslovno nema čega nema. Nedavno je jedno istraživanje pokazalo da prosječni posjetitelji pred svakim izloženim predmetom provede u prosjeku oko 11 sekundi. To bi značilo da bi samo za Njemački povijesni muzej u Bonnu u kojem se nalazi oko 700.000 izložaka, za razgledavanje bilo potrebno oko 2.139 sati. Toliko vremena naravno nema i ne želi imati nitko. To su u međuvremenu shvatili i sami kustosi pa sve češće svoj rad usmjeravaju prema sljedećem: Koji najvažniji kriteriji moraju biti ispunjeni kako bi se privuklo veći broj posjetitelja? Kako bi trebao izgledati moderan muzej i što od njega mogu i smiju očekivati posjetitelji? Odgovore na ova pitanja daje nekolicina njemačkih pedagoga i povjesničara:

„Moderan muzej okrenut je u prvom redu publici, on nikako ne bi trebao biti nadomjestak za neku školu. Današnje izložbe u prvom redu imaju funkciju posrednika a ne učitelja. Pogotovo oni mlađi bi u muzejima trebali dobiti osnovne informacije, bez nekih dubinskih dodatnih znanja“, kaže primjerice Beate Schreiber, povjesničarka. S njom se slaže i njezin kolega, profesor za novu i najnoviju povijest na Sveučilištu u Bonnu, Joachim Scholtyseck. Prema njegovom mišljenju muzeji bi u prvom redu trebali nuditi izložbe koje odgovaraju samo najnovijim znanstvenim saznanjima. „Objektivnost i istinitost bi trebali biti osnovni kriteriji. Sadržaji bi se trebali prikazivati iz različitih perspektiva ali ujedno i tako da ne daju odgovore na baš sva pitanja. To bi posjetitelje moglo motivirati i inspirirati da se sami kasnije informiraju a ne samo da dođu u muzej, „konzumiraju“ ono što se nudi i odmah sve zaborave“, kaže on.

Kafići i trgovine

Međutim, povjesničari i pedagozi najčešće nisu oni koji odlučuju o nekom postavu. „Kustosi određuju što i kako će se nešto izložiti. Oni se vrlo često drže onog starog: 'Želim na izložbi prikazati 300 predmeta'. Mi pedagozi se doista trudimo pronaći najučinkovitije načine kako da privučemo i zadržimo posjetitelje. Prema našem mišljenju bi se svi zapravo trebali koncentrirati samo na njih“, kaže Anja Hoffmann, predsjednica Saveznog udruženja pedagoga muzeologa.

Osim sadržaja izložbi i stalnih muzejskih postava, važni su, kako kaže i Judith Behmer, iz kelnskog medijskog instituta Rheingold, sadržaji i ponude izvan samog izložbenog prostora. "Kafići, trgovine u okviru muzeja gdje se mogu kupiti ne samo suveniri već i knjige i razne druge stvari. Jedna dobra, uspjela izložba morala bi me dovesti do toga da svijet barem na kratko, promatram drugačijim očima, iz neke druge perspektive, da zaboravim svoje navike i svakodnevicu", kaže Behmer.

Najomiljeniji muzeji stručnjaka

Muzej miljenik Beate Schreiber je Židovski muzej u Berlinu zbog njegovog, kako kaže, uspjelog, didaktičkog pristupa koji prvenstveno nudi činjenice i osnovne podatke. Judith Behmer najradije posjećuje Njemački povijesni muzej i Kuću povijesti u Bonnu, zbog multimedijalnog pristupa temi, dok je Palača suza u Berlinu (nekadašnji granični prijelaz između istočnog i zapadnog Berlina), omiljeno muzejsko mjesto profesora Scholtysecka.

Što bi trebalo biti bolje?

Ono što bi se u svakom slučaju u njemačkim muzejima trebalo promijeniti je, po mišljenju Beate Schreiber, „smanjenje broja putujućih izložbi“. „Pet ili šest velikih izložbi godišnje je puno previše. To malo tko stigne doći pogledati. Bilo bi bolje više ulagati u kvalitetu a ne u kvantitetu. Morali bismo poboljšati ponudu za strane posjetioce. Audio vodiči vrlo često nude premalo toga, čak i u Berlinu. Neki muzeji bi trebali poboljšati svoje predstavljanje u internetu“, kaže Schreiber.

S druge strane Judith Behmer upozorava da se s ovom virtualnom ponudom ipak ne treba pretjerivati. „Postoji opasnost da filmovi skrenu pažnju sa samih izložaka“, kaže ona ali istodobno i dodaje da bez obzira na sve muzejima je budućnost i dalje osigurana. „Ono što privlači je ipak direktan susret ili dodir s određenim predmetima. Jedna je stvar vidjeti sliku nalivpera cara Wilhelma Drugog, a drugo je vidjeti ga uživo. Materija ipak ima jednu posebnu kvalitetu i ozračje i to je ono što fascinira i privlači“, zaključuje Judith Behmer.