Postoji li sličnost između desnog, lijevog, islamističkog terorizma? | Politika | DW | 25.02.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Postoji li sličnost između desnog, lijevog, islamističkog terorizma?

Nakon lijevog u Njemačku je stigao i desno orijentirani terorizam, a zatim i islamistički. Iako su razlike očite, stručnjaci primjećuju i sličnosti.

„Hoćemo li možda sada dobiti smeđu Frakciju Crvene Armije (RAF)?", pitali su se neki političari i mediji, kada je 2011. godine u Njemačkoj otkriveno Nacional-socijalističko podzemlje (NSU). Na prvi pogled, pitanje se činilo logično, jer se cilj ove ekstremno desničarske skupine poklapa s ciljem Frakcije Crvene armije: obje skupine su željele nasilno uvesti novi društveni poredak. Koliko su im ideologije bile različite – jedna rasistička, druga marksistička – toliko su im metode bile slične: pljačke, podmetanje bombi i požara, ubojstva.

Ali, mogu li se uopće međusobno usporediti RAF i NSU i koje su njihove sličnosti i različitosti s „Islamskom državom"? Tri stručnjaka pokušala su, na poziv Zaklade Konrada Adenauera, bliske CDU-u, u Berlinu dati odgovore na ova pitanja. Clemens Binninger je vodio drugu komisiju za istragu NSU-a u Bundestagu, Butz Peters je napisao nekoliko bestselera na temu Frakcije Crvene Armije, a Peter Neumann s londonskog Kings-koledža važi kao jedan od najboljih poznavalaca „Islamske države".

Žrtve terorističke organizacije Nacional-socijalističko podzemlje

Žrtve terorističke organizacije Nacional-socijalističko podzemlje

Binninger: "Organi sigurnosti bili su zaslijepljeni"

Sva tri stručnjaka su se brzo složila oko preduvjeta za terorističke skupine svih vrsta: karizmatični vođa i velika mreža. To su dva vrlo važna faktora bez kojih se dugogodišnji opstanak ovih skupina u podzemlju skoro ne bi mogao ni zamisliti. NSU-ov trio Beate Zschäpe, Uwe Böhnhardt i Uwe Mundlos nestali su 1998. godine i ostali neotkriveni sve dok se nisu sami otkrili 2011. Razlog tako dugog ostanka u podzemlju je prije svega bio u tome što organi sigurnosti nisu prepoznali vezu između njih i devet migranata koji su ubijeni istim oružjem.

„Organi sigurnosti nisu bili slijepi, nego zaslijepljeni", komentirao je stručnjak za NSU Binninger neuspjeh policije i Ureda za zaštitu ustavnog poretka. Rečeno je da to ne može biti terorizam, jer nije postojalo preuzimanje odgovornosti za zločin. U biti to je ono što NSU razlikuje od RAF-a i „Islamske države". Teroristi ljevičarskog uvjerenja, koji svoju borbu protiv omraženog sustava zaustavljaju 1998. godine, nakon 28 godina, hvalili su se zbog smrti njihovih žrtava, kao na primjer ubojstvom predsjednika Udruge poslodavaca Hannsa Martina Schleyera, koji je otet 1977. godine i ubijen poslije šest tjedana u zarobljeništvu.

Schleyer Entführung 1977 (AFP/Getty Images)

Žrtva RAF-a Hanns-Martin Schleyer

NSU: Strah i trepet i bez videa o preuzimanju odgovornosti

„Islamska država" u velikoj mjeri jest vojno poražena, ali njezin aktivni dio i dalje postavlja fotografije žrtava svojih napada na internet, hvaleći se njima kao trofejima. Ono što džihadisti sa samo nekoliko klikova postavljaju na internet, RAF šalje poštom: videe u kojima priznaju svoju odgovornost. Jedino je NSU svoje postupke priznao tek nakon što su ih otkrili. Cilj da stvore veliku nesigurnost među stanovnicima Njemačke turskog podrijetla dijelom je, bez obzira na to, postignut. Za razliku od krugova organa sigurnosti i medija, obitelji žrtava odmah su posumnjale na ekstremno desničarsku pozadinu.

Na događaju u Berlinu, Peters, stručnjak za Frakciju Crvene Armije, spomenuo je detalj vrijedan pozornosti: Kada je Frakcija 1998. godine javno najavila svoje povlačenje, teroristi NSU-a su otišli u podzemlje. U izvještaju Ureda za zaštitu ustavnog poretka za istu godinu mogla se čak pronaći i jedna opaska o tri ekstremna desničara, koji su nestali u Jeni, ali i jedna "pogrešna teza”. Ona je bila da desni terorizam ne predstavlja prijetnju.

Kako se mogla dogoditi tako velika greška u procjeni i kako se moglo dopustiti da se terorističke tendencije ne prepoznaju? Sveobuhvatni odgovor na to nije mogao dati ni stručnjak za IS, Neumann. Kada je bilo riječi o napadu na božićni sajam u Berlinu, koji je počinio Anis Amri, Neumann je rekao da je to bila kardinalna „greška u analizi" organa sigurnosti. Oni su Amrija zbog njegove povezanosti s drogom više držali za sitnog kriminalca, nego za potencijalnog atentatora. Pri tome je sa sigurnošću bilo i dokaza da je on pripremao ovaj napad.

Fahndungsfotos des gesuchten Tunesiers Anis Amri (picture alliance/dpa/A. Dedert)

Vlasti su imale informacije o Amriju, ali nisu ispravno procijenile njegovu opasnost

Anis Amri je mogao biti "hladno" deportiran

Za organe sigurnosti morao je postojati "znak za uzbunu" kada netko ode u podzemlje, rekao je stručnjak za NSU, Binninger. Desničarski teroristi Zschäpe, Böhnhardt i Mundlos živjeli su netaknuti pod drugim imenima u Saskoj, dok je Anis Amri s više lažnih identiteta putovao širom zemlje. Ipak, netko kao Amri mogao je biti otkriven i uhvaćen – u to je Benninger uvjeren, te dodaje: „Povezivanje nalaza državne sigurnosti i lokalnih istraga bilo bi sasvim dovoljno da se Amrija deportira."

Naime, Amri je vođen kao tzv. prijetnja po sigurnost države u zajedničkom Centru za borbu protiv terorizma Saveznih organa i 16 pokrajina (GTAZ). Čak je mogao biti i u pritvoru, ali je ipak ostao na slobodi. Vladala je „organizirana neodgovornost", kritizira Binninger. Taj nalaz on povezuje i sa slučajem Nacional-socijalističkog podzemlja. Stručnjak za „Islamsku državu" Neuman upozorava na potrebu bolje obrane od terorizma, s obzirom na postojanje salafističke scene spremne na nasilje. On vidi deficite u razmjeni informacija kako u Njemačkoj, tako i na europskoj razini. "Slučaj Amri je to pokazao." On čvrsto vjeruje da će "za pet godina doći i do džihadističkih prijetnji."

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.

Preporuka uredništva