1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

"Postala sam ovisna o mužu"

U Francuskoj je prije godinu dana stupila na snagu zabrana nošenja burke. Od tada se promijenio život nekih muslimanki u ovoj zemlji. Kažu da su postale još ovisnije o muževima.

Mabrouka se u stanu u sjevernom predgrađu Pariza igra s dvogodišnjom kćerkom. Njih dvije tu provode puno vremena i rijetko napuštaju stan: Mabrouka je jedna od oko 2.000 žena u Francuskoj koje nose burku ili nikab. Nošenje burke na javnim mjestima je, međutim, u Francuskoj već godinu dana zabranjeno.


Dvije žene čitaju Kuran

"Znak odanosti Bogu"

Zato ova 30-godišnjakinja izlazi iz stana samo kako bi u obližnjim prodavaonicama kupila životne namirnice. Zbog nošenja burke ona riskira kaznu od 150 eura. Kaže da policajci ponekad zatvore oči kada je vide sa kćerkom. U banci su joj, međutim, rekli da ne žele da tamo dolazi u burci. Zato je Mabrouka za svoj žiro-račun punomoć morala dati mužu.
 

Zabrana nošenja burke stupila je na snagu odlukom predsjednika Nicolasa Sarkozyja i desno-konzervativne vlade 11. travnja 2011. godine u nadi da će uspjeti uspostaviti više sigurnosti i ravnopravnosti te zaštititi čast žena. Ali za žene koje inzistiraju na nošenju burke, dogodilo se upravo suprotno. Mabrouka, koja ne želi navesti svoje prezime, kaže da je kroz zabranu izgubila mnoge slobode i da sada više nego ikad ranije ovisi o mužu. "Tek sada sam postala ovisna. Prije vjenčanja sam radila pet godina. I tada sam nosila burku i koristila sredstva javnog prijevoza. Išla sam na duga putovanja i izlazila sa prijateljima. Sada se moram zadovoljiti time da vrijeme provodim u stanu i osim toga nemam ništa drugo."
 

Policija rijetko intervenira

Iako je zabrana izazvala brojne diskusije i veliko uzbuđenje, njom je pogođen samo mali broj žena. Prema navodima francuskog Ministarstva pravosuđa, u prvih šest mjeseci od stupanja zabrane na snagu, policija je intervenirala samo u oko 100 slučajeva. Desetak slučajeva je završilo pred sudom.
 

Muslimanska ženska pokrivala

Vrste muslimanskih ženskih pokrivala

Na primjer Hind Ahmas i Najate Nait Alit. One su morale platiti kaznu od 120 odnosno 80 eura kad ih je zaustavila policija u blizini općine u  Meauxu, istočno od Pariza. Išle su do Jean-Francois Copea, gradonačelnika Meauxa, kojemu su htjele odnijeti rođendansku tortu.  Copea se smatra tvorcem zabrane nošenja burke. Ahmas i Alit kažu da zabrana krši pravo na osobnu slobodu i slobodu religije i svoj slučaj žele, ako bude potrebno, dovesti do Europskog suda pravde.
 

Većina francuskih muslimanki ne nosi burku i mnoge od njih ne zabrinjava zabrana nošenja burke već mnogo više jedan drugi zakon. Naime, od 2004. godine je zabranjeno isticanje vjerskih simbola u školama – što pogađa i učenice i nastavnice koje žele nositi muslimansku maramu.
 

Bez političke podrške
 

Francuska s oko devet posto ima najveći udio muslimanskog stanovništva u zapadnoj Europi. Većina muslimana je iz sjeverne Afrike, bivših francuskih kolonija Alžira, Maroka i Tunisa.  Useljenici često imaju poteškoća s francuskim sekularizmom, strogim razdvajanjem crkve od javnog života. To načelo podržava većina političkih stranaka i samo rijetki političari su za ukidanje zabrane nošenja burke.
 

Predsjednica Europskog foruma muslimanskih žena Noura Jaballah

Predsjednica Europskog foruma muslimanskih žena Noura Jaballah

Noura Jaballah, predsjednica Europskog foruma muslimanskih žena stoga ne vjeruje da će se situacija promijeniti ukoliko na skorim predsjedničkim izborima pobijedi socijalistički kandidat Francois Hollande. "Francuska je vrlo osjetljiva kada je riječ o muslimanskoj zajednici", kaže Jaballah.
 

Kamen spoticanja u procesu integracije
 

U predgrađima Pariza Mabrouka se osjeća marginaliziranom i potisnutom iz javnog života. Pri tom se ona ne uklapa u stereotipnu sliku potlačene žene. Ona je u Lyonu rođena kao kćerka tunižanskih useljenika, radila je pola radnog vremena kao nastavnica te i dalje posjećuje svoje učenike kod kuće. Ima sveučilišnu diplomu, studirala je arapski jezik i povijest i kvalificirana je kao nastavnica francuskog jezika za strance.
 

Prije sedam godina je počela nositi burku kao znak svoje odanosti Bogu. Kaže da s tom odlukom njezin muž nema ništa i da ga je upoznala nakon što je počela nositi burku.  Mabrouka priznaje da možda izgleda čudno kada neko zbog komada tkanine toliko ograniči svoj život ali inzistira na tome da joj slobodu ne oduzima njezina religija, već francusko društvo.
 

Autor: Joanna Impey / Belma Fazlagić-Šestić
Odg. urednik: Anto Janković

Preporuka uredništva