1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Posljednji sati europske mjesečeve sonde

Svemu dolazi kraj pa tako i životu jedne svemirske sonde. Ali kada je već tako, onda neka i kraj bude predstava - smatraju u Europskoj svemirskoj agenciji (ESA).

Za tako nešto ESA nema ambicija - ali bi rado na Mjesec poslala bespilotnu letjelicu

Za tako nešto ESA nema ambicija - ali bi rado na Mjesec poslala bespilotnu letjelicu

U ESA-i se pripremaju na kraj svoje mjesečeve sonde SMART-1. Za nekoliko dana će joj nestati snage, ali su ju prije toga, posljednjim gorivom naveli da se uzdigne iznad Mjeseca, kako bi se 3. rujna srušila na zemljanog trabanta.

SMART 1 je istraživao Mjesec gotovo tri godine. Prošloga je mjeseca počela njezina posljednja akcija: iz centrale u Darmstadtu joj je naređeno da se digne 90 kilometara iznad Mjeseca kako bi se sa te visine zabila u njega - ali na mjestu gdje znanstvenici i žele. Bernard Foing iz ESA-e. "Ako bismo ostavili letjelicu bez korekcija, pala bi na Mjesec već sredinom kolovoza i to na mračnu stranu Mjeseca, dakle na onu koja se nikad ne vidi sa Zemlje. Zato smo izveli ovaj mali manevar; da bi pala na našu stranu Mjeseca i kako bismo to mogli svi promatrati."
Ionski motori letjelice posljednjih su tjedana bili aktivirani 74 puta i to je sondu koštalo posljednjih šest od ukupno 60 kilograma goriva ksenona. U ovim trenucima letjelica je samo kilometar iznad površine, a u 7 sati i 41 minuta 3. rujna trebala bi udariti u površinu. "Zato jer se to događa sa brzinom od 'samo' 2 kilometara u sekundi, taj udar će biti razmjerno mekan. Meteori udaraju u mjesec mnogo većom brzinom. Udar ćemo promatrati snažnim teleskopima kako bi mjerili i tu skromnu energiju koja će biti izazvana udarom i pokušat ćemo istražiti prašinu koja će se uzdići i nekoliko kilometara iznad površine", priča Foing.
Jer, kada preko 300 kilograma težak "Smart" udari takvom, za astronome "skromnom" brzina od samo 7200 kilometara na sat, izazvat će krater promjera najviše 10 metara. Usporedbe radi: takav krater načini meteor težak samo jedan jedini kilogram. Ali znanstvenike osobito zanima prašina koja će se podići: i njena putanja ali i njen sastojak. Doduše, posljednja predstava može propasti ako "SMART 1" u brišućem letu zaglavi na vrhu nekog kratera nekoliko sati prije toga. Ali kako to obično biva, tek što se europski znanstvenici opraštaju od svoje prve i trenutno jedine letjelice oko Mjeseca, već se pripremaju na novu misiju - i to zajedno sa Indijom, u njihovoj sondi "Chandrayaan 1": "Na toj misiji koju će Indija lansirati krajem slijedće godine, ESA će postaviti unaprijeđena dva instrumenta kakva su bila i na SMART-u. Indijski astronomi su se odlučili za veoma zanimljivu orbitu, pa će tako 'Chandrayaan' letjeti oko 100 kilometara iznad Mjeseca, dok je 'Smart' bio između 400 i 3000 kilometara. Sa tom bližom putanjom i boljim instrumentima moći ćemo mnogo bolje analizirati minerale na Mjesecu ali i rendgenskim zracima ispitati njegov geološki sastav."

Na Mjesecu o životu na Zemlji

Ali najveći san Europljana jest da doista odu na Mjesec - ne vlastitim stopalom, ali barem točkom vozila na daljinsko upravljanje. Bernard Foing iz Europske Svemirske Agencije: "Europa je sposobna razviti misiju spuštanja na Mjesec. Sa iskustvima koje smo stekli i na ovoj misiji i na misiji prema Marsu, možemo razviti razmjerno jeftinu letjelicu koja bi sletjela na Mjesec u blizini njegovih polova kako bi tamo tražila led."
Astronome ne zanima samo pronalaženje vode, nego je manje poznato kako je Mjesec pravi mali hladionik prošlosti same Zemlje. Utoliko bi se na Mjesecu mogli pronaći svjedočanstva razvoja života - na Zemlji. "Svaki puta kada asteroid pogodi zemlju, lansira i prašinu sa nje u Sunčev sustav - možda i na Mjesec. U ovom slučaju očekujemo da bi mogli pronaći ostatke velike serije udara nebeskih tijela na Zemlju prije 3,8 milijardi godina. Procjena jest kako je na Mjesecu ekvivalent od 200 kilograma materijala sa Zemlje po kvadratnom kilometru. Ta je naslaga prekrivena novom prašinom, ali mogli bi je tražiti ispod mjesečeve površine. Tamo bi neke stijene mogle imati i organske sastojke ili barem tragove nekadašnjeg života. Na taj način bi mogli dobiti informacije o fosilima koji su stariji od bilo čega što smo pronašli na Zemlji."