1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Posljednji medvjedi Vijetnama

Vijetnam je poznat po dobroj kuhinji, ali osobita poslastica su i gotovo izumrle životinje. I dalekoistočna medicina poznaje za naš ukus doista bizarne lijekove - a zbog njih moraju patiti nedužne životinje.

Nema malo Vijetnamaca u zaljevu Halong koji negdje kod kuće drže jednog mjesečevog medvjeda (Ursus thibetanus, nešto manji srodnik nama poznatog mrkog medvjeda). Medo u kući nije nekakav ljubimac, nego domaća životinja iz koje se - bez narkoze i na živoj životinji - tradicionalnim metodama redovito vadi žuč.

Medvjeđa žuč doista ima jedan kemijski sastojak koji pomaže kod jetrenih tegoba, ali ursodiolna kiselina (Ursodeoxycholic acid) se već odavno proizvodi i sintetski. Na Dalekom istoku je to lijek gotovo mistične snage i vjeruje se da djeluje samo "pravi", dakle iz žive životinje. Mnogi turisti iz Južne Koreje ili Tajvana su dolazili u pokrajinu Quang Ninh, ne samo da bi uživali u ljepotama zaljeva Halong nego da bi nabavili bočicu tog "lijeka".

Zato je dugo trajala borba organizacije za zaštitu životinja Animals Asia za te nesretne medvjede. Tek nedavno su u Vijetnamu uspjeli osloboditi 33 životinje koje su i tamo uvrštene u popis zaštićenih i ugroženih vrsta. A gdje su ti medvjedi proveli svoj dosadašnji život su prizori čistog užasa: jedan je proveo 15 godina u malenom, mračnom betonskom podrumu. Drugi je život proveo u kutu kuhinje, između kokošinjca i kaveza za pse.

Mjesečev medvjed

Oslobođen mjesečev medvjed odmah je dobio punu medicinsku pomoć dragovoljaca organizacije, ali nakon toliko godina više nije sposoban živjeti u divljini...

"Prave suze u očima"

Tuen Bendixen, direktor vijetnamske podružnice organizacije Animals Asia za DW svjedoči kako su vlasnici tih životinja bili "iskreno žalosni" kad su medvjedi konačno oslobođeni. "To su bile prave suze u njihovim očima. Vlasnici vole svoje medvjede i smatraju ih kućnim životinjama", kaže nam Bendixen. Ali im očito nije bilo jasno koliko životinje trpe samo zbog svoje žuči, a to je bilo teško objasniti i političkom vrhu Vijetnama.

Jer Animals Asia je godinama obilazila službenike pokrajinske uprave i vlasnike životinja. Zaštitarima životinja je bila potrebna čak i dozvola predsjednika vlade Vijetnama, Nguyen Tan Dunga da se konačno ishoduje sloboda za ove mede. Na žalost, još ih je mnogo u zatočeništvu. Takvih "medvjeđih farmi" nema samo u toj zemlji nego i u Kini, a procjenjuje se da samo u Vijetnamu ima još najmanje 1200 životinja koji žive u zatočeništvu.

S druge strane, mjesečevih medvjeda koji u Vijetnamu žive u divljini ima sve manje. Bendixen i njegova organizacija procjenjuje da ih ima možda tek par stotina, ali ne gube nadu da bi se njihova populacija mogla obnoviti. Ali zato postoji uvjet: "Da bi to postigli, moramo smanjiti potražnju za medvjeđom žuči", objašnjava vijetnamski čelnik Animals Asia. Nadu im budi i obećanje vijetnamske udruge za tradicionalnu medicinu koja je obećala da će do 2020. obustaviti korištenje tog medvjeđeg "lijeka" u terapiji pacijenata.

Plakat na temu zaštita životinjskih vrsta

Bogatima se poručuje: jedite vlastite nokte ako mislite da rog nosoroga pomaže. Ipak, to je i statusni simbol kojeg je teško istrijebiti...

Žuč barem djeluje...

Ali ima životinja koje su doista već praktično istrebljene zbog njihovih "ljekovitih" svojstava. To se prije svega odnosi na javanskog nosoroga (Rhinoceros sondaicus) koji je donedavno obitavao sve od sjevera poluotoka Indokine pa do zabačenih otoka Indonezije. Ali to je prošlost: danas još jedva pedesetak javanskih nosoroga živi u nacionalnom parku Ujung Kulon na zapadu Jave, a i tamo vrebaju krivolovci da bi njen dragocjen rog prodali mušterijama u Vijetnamu ili Kini.

Obzirom da javanskih nosoroga praktično više nema, trgovci te "medicine" su se okrenuli njihovim nešto većim, afričkim rođacima. Sa poraznim posljedicama: samo u Južnoafričkoj Republici su prošle godine krivolovci pobili 1215 nosoroga. Jer na Dalekom istoku se vjeruje da prah nosoroga djeluje protiv bolova i vrućice. Dakle nešto kao aspirin s tom razlikom što aspirin dokazano djeluje - a za prah roga nosoroga apotekari ne znaju što bi uopće moglo djelovati.

Pravi razlog popularnosti tog "lijeka" nam objašnjava Douglas Hendrie, savjetnik nevladine organizacije Education for Nature Vietnam: "Tko zbog mamurluka umjesto aspirina popije prah roga nosoroga kojeg je platio 5000 dolara, taj pokazuje: ja sam uspio, ja sam na samom vrhu."

Ova organizacija zato i surađuje sa mjestima i markama koje posjećuju ovi novi dalekoistočni tajkuni: sa golf klubovima, centrima za fitnes i vijetnamskim podružnicama skupih automobila po kojima su oblijepili plakate gdje piše "Rog nosoroga se sastoji od keratina, baš kao tvoji nokti". Zaštitnici životinja su uspjeli da o tome piše i u vijetnamskim školskim udžbenicima - ali za javanskog nosoroga je praktično već prekasno.

Ugrožene životinje kao delikatesa

Tigar

I tigrovima se crno piše zbog upravo mističnih svojstava lijeka. A za cijenu nitko niti ne pita...

Još je mnogo životinja kojima prijeti izumiranje: najpoznatiji je svakako indokineski tigar (Panthera tigris corbetti) čiji se mnogi sastojci koriste u tradicionalnoj "medicini" - i gdje su kupci spremni platiti praktično svaku cijenu. Lijek koji se radi od kostiju tigra navodno "radi čuda" u tegobama zglobova i kostiju, ali je jedini ishod tog vjerovanja da populacija tigrova drastično opada.

Koliko indokineskih tigrova još uopće ima - teško je reći: to su samotnjaci koji krstare golemim divljim područjima Kambodže i Laosa. Neki tvrde da ih ima još možda tek pedesetak, drugi izvori tvrde da ih je ipak nešto više. U svakom slučaju, krivolovcima je prva adresa za prodaju tih tigrova - Vijetnam. Tamošnji mediji nerijetko javljaju kako je policija u prtljažniku pronašla smrznuto truplo tigra, jer su iznosi koji se tu okreću upravo golemi.

Neke životinje moraju strahovati za svoj opstanak već i zbog vijetnamskih sladokusaca. Na primjer malajski ljuskavac (Manis javanica), dobroćudna pradavna životinja koja se hrani kukcima, ali je birani specijalitet sa kojim se želi pohvaliti svaki bolji vijetnamski restoran. I tu uvijek iznova stižu vijesti o zapljenama policije. Od 2012. do 2014. je u vijetnamskoj luci Hai Phong zaplijenjeno 34 tona smrznutih malajskih ljuskavaca, ali nitko niti ne zna koliko ih se našlo u nečijim tanjurima.

Malajski ljuskavac

Malajski ljuskavac također živi opasnim životom jer je jedan od specijaliteta Vijetnama...

Kada je riječ o medvjedima koji su konačno oslobođeni iz svojih mračnih i tmurnih boravišta, zapravo niti njih sad ne čeka sloboda. U najboljem slučaju će biti smješteni u veliki ograđeni prostor nacionalnog parka Tam Dao kojeg je dala urediti zaklada organizacije Animals Asia, jer nakon tolikog vremena u zatočeništvu se oni više ne mogu snaći u divljini. Zaštitnici okoliša, poput Douglasa Hendirea su ipak oprezno optimistični: "Vjerujemo u buduće naraštaje. Oni drugačije razmišljaju nego njihovi roditelji i djedovi. Mnoge mlade Vijetnamce uopće ne privlači tradicionalna medicina gdje povrh toga moraju trpjeti ili umirati zaštićene životinje."

Mladima su dakle draže "obične" pilule, na sreću nedužnih medvjeda i tigrova.

Preporuka uredništva