Posljednji dio Urban festivala

Jesu li suvremeni trgovacki centri dovoljno pristupacni osobama s posebnim potrebama, kako potrošacima «prodati» nepostojeci šoping centar te posjeduje li društvo u kojem živimo dovoljno osjetljivosti za svoje bližnje trece dobi, neka su od pitanja kojima se bavio treci i završni dio ovogodišnjeg Urban festivala koji se u Zagrebu održao od srijede do subote. Ponovno su u središtu pažnje bila stvaranja tako zvanih ad-hoc kolektiva, odnosno spontanih skupina ljudi koje nastaju na žarištima gradskoga života poput cekaonica, tramvajskih stanica ili kazališta. Kako i prilici ovom dobu godine, prosinacka etapa festivala bavila se mjestima zbrinjavanja bolesnih i bespomocnih te centrima potrošnje, a Vid Mesaric pripremio je reportažu upravo o dva projekta koja su tematizirala našu potrošacku ovisnost i hramove gdje ju prakticiramo. Sjecate li se onoga osjecaja zbunjenosti koji osjetite svaki put kada udete u šoping centar? Jarko osvjetljenje, metri i metri polica ispunjeni najšarenijim artiklima, šum graje, pozadinske glazbe i važnih informacija koje objavljuje ugodan ženski glas… Posvemašnji atak na sva osjetila brišu zamišljenu šoping listu, a vi sa svojim kolicima i kreditnom karticom krecete u pohod oltaru najraširenije religije suvremenog društva iliti blagajni trgovine. Istraživanjem socijalnih mehanizama trgovackih centara vec se duže vrijeme bavi udruga mladih zagrebackih urbanista i arhitekata - Platforma 9.81 koja je zajedno s organizatorima Urban festivala te dramskim studijom slijepih i slabovidnih osoba Novi život provela performans - akciju «Mall Walkers», odnosno «Hodaci trgovackim centrom». Marko Sancanin iz Platforme pojasnio je da taj projekt ispituje nacine kretanja slijepih i slabovidnih ljudi unutar ovog konzumeristickog krajolika koji je i za ljude koji raspolažu svim culima apsolutno zbunjujuci.
Projekt je proveden u jednom od trgovackih kompleksa u samom centru Zagreba u kojem je grupa od 20-ak slijepih osoba pokušala obaviti uobicajenu kupovinu - neki uz pomoc pasa vodica, a neki koristeci se samo bijelim štapom. Voditelj dramskog studija Novi život Vojin Peric kaže da su tom prilikom, kao u ostalom i inace naišli na cudne reakcije i susrete koji ukazuju da naše društvo nema razvijen senzibilitet za osobe s posebnim potrebama: "Kada tražimo artikl neki ljudi se odmicu, zabezeknuti su, ne znaju kako bi reagirali…Pobjegnu kad nas vide. Cak sam primijetio da su ravnodušni - bijeli štap im ništa ne znaci. Ljudi reagiraju razlicito. Zbog nabijenosti sadržaja, koji je na taj nacin koncipiran da bi prostor bio što iskorišteniji, stvaraju dodatne probleme za ljude bez osjecaja vida, kaže Sancanin: "Prepreke koje slijepi ljudi u ovom prostoru susrecu su gotovo jednake kao što ih susrecu u nekim drugim javnim prostorima. No, prostori koji su namijenjeni trgovini imaju dodatni problem što je prostor zasicen informacijama, ali ne onim informacijama koje ti omogucavaju snalaženje u prostoru i koje ti omogucavaju kreativno korištenje prostora. I, s druge strane, trgovacki prostori pokazuju nedostatak socijalne interakcije."
Platforma 9.81 ovom je akcijom postavljenom na samoj granici društvene angažiranosti i umjetnickog istraživanja još jednom podvukla cinjenicu da su suvremeni prostori trgovine zapravo vrlo neprilagodeni covjeku, a pogotovo ljudima koji za snalaženje ne mogu koristiti sva osjetila: "To je prilicno kaotican prostor ako ga obuhvacate sluhom. On je vrlo cesto nepredvidiv, pogotovo ovaj centar gdje smo izveli performans. Vrlo je asimetrican, a nama je simetrija uvjet za lakše snalaženje."
Peric se nada da ce ova i slicne akcije osvijestiti trgovce, ali i proizvodace da misle i na slijepe osobe, pa da ce ponudene artikle uskoro opremiti i oznaka na Brajlovom pismu što bi im osjetno olakšalo snalaženje.
Tematizirajuci trgovacke komplekse, Urban festival predstavio je i grupu mladih ceških filmskih umjetnika koji su se vrlo uspješno poigrali s jednom drugom vrstom sljepila - onom koje izazivaju tisuce reklama kojima smo svakodnevno bombardirani. Oni su, naime, dokumetaristicki zabilježili vlastitu reklamnu kampanju za nepostojeci hipermarket «Ceški san». Plakati, tv i radio spotovi te letci privukli su gotovo 2 i pol tisuce ljudi na otvorenje novoga ducana, gdje su umjesto blještavog kompleksa zatekli veliku kulisu na metalnoj konstrukciji. Ljute, a na trenutke i agresivne reakcije prevarenih žrtvi propagandnog aparata autori projekta razumiju i naglašavaju da im želja nije bila napraviti budale od njih, nego im otvoriti oci. "Glavna zamisao projekta «Ceški san» jest da ce ljudi poceti malo više razmišljati o onome što cuju u reklama. Ako smo postigli da ljudi više ne vjeruju reklamama, onda smo uspjeli u našem naumu. Reklame nam govore kako da živimo naše živote, a ne vlastita glava" ispricao je producent filma Filip Cermak, te najavio premijeru njihova filma za proljece iduce godine.
U svakom slucaju, izgleda da nam i šoping centri, baš kao i vecina tekovina suvremenog nacina života, donose jednaku kolicinu srece i jada, a kako omjer preokrenuti u korist srece pokazali su nam neki od sudionika treceg dijela ovogodišnjeg Urban festivala.