1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Posao ni nakon pola stoljeća nije završen

Nije jednostavno ovih dana biti Europljanin. Stranci koji dolaze izvan Europe pitaju vas kako se može biti ponosan na birokraciju EU-a i na sve ono što određuju nekakvi povjerenici koje narod nije niti izabrao.

default

Okrugli rođendan

Biti Europljanin neće biti ništa lakše ni nakon velikih proslava u Berlinu, Rimu i Bruxellesu. Bit će puno slavlja, filharmonije, violina i usvojit će se i Berlinska deklaracija koju do posljednje sekunde političari i savjetnici provlače kroz screeninge diplomatskog izražavanja sve dok na kraju ne ostanu tri do četiri stranice teksta nakon kojeg zasigurno nitko neće skočiti u zrak i oduševljeno kliknuti “Hura, ja sam Europljanin”.

Ne, na takav način političari neće osvojiti srca građana za Europu. Kancelarka Merkel koja predsjedava Europskim vijećem zasigurno bi u tekst unijela i malo patosa, ali ako se u tekst umiješa još 26 šefova država i vlada tada je to samo garancija da će na kraju tekst biti patetično dosadan. Pitanje rata i mira

Jedan prethodnik kancelarke Merkel vrlo dobro je vladao patosom, posebice kada je gotovo sa suzama u očima znao kazati “Europa je pitanje rata i mira”. Bio je to Helmut Kohl.

U proljeće 1999. godine na vrhuncu rata na Kosovu kada je na tisuće Albanaca bježalo prema Makedoniji novinari su od prognanika mogli čuti uvijek istu rečenicu: “Moramo u EU, tada se ovakve stvari više neće događati”. U tom trenutku bilo je jasno ne samo što je Kohl mislio, već da je apsolutno u pravu.

Što bi bilo da nema Europske unije?

Možda bi bilo dobro ignorirati sve ove proslave 50. obljetnice i postaviti samo jedno jednostavno pitanje: što bi zapravo bilo da Europske unije nema?

Neki kažu da bi Europsku uniju trebalo izmisliti. Drugi kažu da je Europska unija loša, ali da bi bez nje bilo još gore.

Ne želim se sada posvetiti globalnim pitanjima kao onima što zapravo znači biti oslobođen carina unutar Europske unije ili koliko je unutarnje tržište Europske unije stvorilo radnih mjesta. Ne želim se niti baviti pitanjem: nije li zapravo čudo da jedna Njemačka koja je između 1939. i 1945. godine zauzela većinu europskih zemalja, danas miroljubivo sjedi za stolom sa svim njezinim predstavnicima. Tim više se mnogi nadaju da će upravo njemačka kancelarka u njihovo ime postići jedinstvo kada su u pitanju sporne teme poput proračuna Unije ili zaštita klime.

Gotovo svi sada računamo u jednoj valuti i shvaćamo kako je to praktično, nema više problema s dubioznim mijenjačnicama, lošim tečajem, preračunavanjem i razmišljanjem je li krigla piva ili čaša vina skuplja nego doma. Europska unija se isplati

Kako je bilo lijepo za građane Europske unije kada je stupio na snagu Schengenski sporazum: nema više kontrola, nema kolona na cestama i granicama.

Sve to za građane Europske unije postalo je normalno, pa stoga pojedine birokratske gluposti poput pitanja kako moraju izgledati banane i krastavci možemo popratiti sa smješkom na licu. Poruka europskih građana, danas na 50. rođendan glasi – Europska unija se isplati, u svakom slučaju i za svakog pojedinca.

"Europsko ujedinjenje služi cijelome svijetu"

Podsjetimo se na kraju riječi njemačkog kancelara Adenauera koji je nakon potpisivanja Rimskih sporazuma 1957. godine rekao nešto što vrijedi i danas:

“I ovdje iznad svega stoji europsko ujedinjenje u skladu i svezi s obuhvatnim ciljevima i dobrim razvitkom. Europsko ujedinjenje služi ne samo sebi i svojim članicama već služi cijelome svijetu, pravdi i slobodi. U tom smislu potpisujemo sporazume i u tom smislu ćemo raditi na njihovoj provedbi”.