Porez? Što je to?

Ovog ponedjeljka (25.11.) je europski povjerenik za pitanje poreza i carinske unije Algirdas Šemeta najavio novi pohod protiv koncerna koji, u vještom prenašanju novca iz jedne zemlje Europske unije u drugu, na koncu praktično ne plaćaju porez ili plaćaju tek djelić onoga što bi zapravo morali.

To nisu tek simbolični iznosi, jer su to u pravilu i međunarodni koncerni koji ostvaruju milijarde eura prometa i dobiti. Uopće, po grubim procjenama je ovdje riječ o 1.000 milijardi eura koliko bi se inače platilo poreza, a ne plaća se zbog takozvanog "agresivnog planiranja plaćanja poreza".

Osobito se strana, često američka poduzeća trude da si, izborom svog sjedišta u Europskoj uniji, "namjeste" i da plaćaju što manje poreza. Jer, stope poreza su vrlo različite u Europskoj uniji: u Španjolskoj poduzeća moraju plaćati 36,1% poreza, nije mnogo bolje niti u Njemačkoj ili Francuskoj.

S druge strane, mnoge zemlje se na sve načine trude privući glavna predstavništva tvrtki u svoju zemlju. Ako to onda i nisu Cipar, Litva ili Letonija, međunarodnim koncernima su osobito drage zemlje poput Irske, Nizozemske ili Luksemburga gdje na primjer Amazon provodi svoje cjelokupno financijsko poslovanje. Koncerni nerijetko i ucjenjuju zemlje gdje su smjestili svoja sjedišta da će ga premjestiti - ako one pooštre pravila ili im ne dopuste povlastice. Povjerenik Šemeta je upozorio kako si u Europi "ne možemo dopustiti takve parazite" i da ni zemljama neće biti dopušteno nuditi takve povlastice.

Maštovitost poreznih stručnjaka

Nije lako uopće niti opisati put kojom se šalje roba i zaprima novac iz drugih zemalja Europske unije kako bi se izbjeglo plaćanje poreza i gdje to po međunarodnim koncernima smišlja čitava vojska poreznih stručnjaka. Čini se da se novac šalje na sve strane između filijala i središnjice kako bi na koncu, teoretski i po knjigama, na primjer u Irskoj gdje je smještena glavna podružnica za Europu, ostala tek minimalna svota za plaćanje poreza.

Apple, Microsoft, Amazon... Vrlo je dug popis tvrtki koje u Europskoj uniji ostvaruju odličnu dobit i on obuhvaća i velike i razmjerno malene koncerne koji djeluju na međunarodnoj pozornici - ali im je zajedničko da jedva plaćaju porez u Europskoj uniji.

To je trn u oku i europskim političarima: već je više puta bilo riječi kako da se "začepe" te rupe, ali je velika prepreka činjenica da svaka zemlja sama odlučuje koliko poduzeća trebaju plaćati poreza i da se Europska unija uvijek iznova zaklinje na "slobodan protok ljudi, robe i kapitala". Povjerenik Šemeta je na koncu objavio da, ako je očito kako se to načelo zlorabi, da se onda i pravila moraju "prilagoditi".

Ipak, Šemeta dodaje kako nipošto ne teži da koncerni na koncu moraju dva ili više puta plaćati porez, a problem je i da se s ovim planovima Europske komisije moraju složiti i - sve države članice Europske unije. Neke zemlje su zapravo vrlo lijepo živjele i od tih mrvica koje su primali od međunarodnih koncerna, ali praktično sve "velike" zemlje Europske unije - Njemačka, Francuska i Velika Britanija, žele da tome dođe kraj.

Štoviše, kako se pokazalo na pregovorima o velikoj koaliciji u Njemačkoj, u tome su ovdje složni i kršćanski demokrati i socijaldemokrati i odlučni su početi naplaćivati porez od tvrtki koje djeluju u ovoj zemlji - čak i ako se Europska unija ne dogovori. Na pregovorima u Berlinu su Bruxellesu dali rok do 2015., a ako do tada u Europi ne dođe do sloge, onda će Njemačka sama postaviti "nova pravila igre" za međunarodne koncerne.