Porazno izvješće «Reportera bez granica»

Nasilje nad novinarima sve je raširenija pojava u svijetu. Samo je lani ubijeno 63 izvjestitelja i petoro medijskih suradnika. Godinu dana ranije – 2004. – bilo je 10 žrtava manje: «Sve je više zemalja – ukupno 22 – u kojima ubijaju novinare. Najveći problem je Irak, gdje je samo prošle godine život izgubilo 24 izvjestitelja, više nego preklani», kaže Michael Rediske iz organizacije «Reporteri bez granica».

Irak najpogubniji za novinare

Irak je trenutno najopasnija zemlja za novinare u cijelome svijetu. Sloboda medija, međutim, teško je ugrožena i u nekim drugim azijskim i afričkim zemljama: «Najvećoj opasnosti novinari su izloženi tamo gdje se društvo i oporba pokušavaju izboriti za slobodu tiska, gdje ona formalno postoji, ali ju se nastoji potisnuti. To je upravo slučaj u Bangladešu, gdje islamističke skupine napadaju reportere, a vlada ih zatvara. Tamo gdje novinari plaćaju životom, i danas se često govori o ‹cenzuri uz pomoć ubojstva›.»

I «internetskih disidenata» iza rešetaka

Na Filipinima je lani ubijeno sedam kritički nastrojenih novinara. Iza napada stoje političari, poslovni ljudi i trgovci drogom koji jedva da snose odgovornost za svoj zločin. Porastao je i broj uhićenih i zatočenih novinara. 126 reportera diljem svijeta nalazi se iza rešetaka, a snjima i 70 takozvanih «internetskih disidenata». Samo je u Kini 32 kolega zatvoreno, na Kubi ih je 24, u Etiopiji 19. Ništa bolje nisu prošli ni sami mediji koji su i 2005. masovno bili izvrgnuti cenzuri ili zabranama. Broj slučajeva prisilne obustave izlaženja ili emitiranja lani je skočio za 60 posto u odnosu na 2004. – čemu je najviše doprinjelo poražavajuće stanje slobode tiska u Nepalu, istaknuli su «Reporteri bez granica» u svom redovitom godišnjem izvješću.

Hrvatskoj vrlo prosječna ocjena

Na ljestvici te organizacije među 167 zemalja Hrvatska zauzima 56. mjesto. – Od susjednih država u ocjeni slobode tiska gore je prošla još samo Srbija i Crna Gora. Tome su sigurno doprinijele i brojne afere koje su se lani u Hrvatskoj isplele oko novinara, ali i neskriveni politički pritisci i javna nastojanja države – od Vlade i Sabora do pojedinih ministarstava i stranačkih dužnosnika – da discipliniraju medije.

Nepravedna prosudba?

Afera s nezakonitim prisluškivanjem i privođenjem novinarke Helene Puljiz, a potom i bavljenje obavještajnih službi sa šestoro novinara koji su izvještavali o Gotovini, obilježili su kraj 2004. i početak 2005. godine. Od tada do početka 2006., kada se razbuktala priča o pritiscima na Hrvatsku radioteleviziju, stanje u medijima gotovo da je bilo u istim ili sličnim uvjetima kao i u demokratski razvijenom svijetu. Zbog toga se Boži Novaku, novinaru i publicistu, autoru Povijesti hrvatskog novinarstva čini pomalo nepravedna ocjena «Reportera bez granica»: «Mislim da je Hrvatska na mnogo boljem mjestu po slobodi medija nego što ispada iz ovih zadnjih izvješća. Jer, medijska se situacija nije drastično promijenila, premda ima mnogo novih civilizacijskih problema koji prate i hrvatske medije. Ali i europske i svjetske medije uopće.»

Amerikanci imaju bolje mišljenje

Dragutin Lučić, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva ističe kako se vrlo pomno analizira svaka ocjena što ju dobiva hrvatski medijski prostor: «Kada jedna takva organizacija ocjenjuje slobodu medija u jednoj zemlji, treba respektirati dobre namjere, bez obzira i na neke promašaje. Recimo, američke udruge su nas puno više stvrstale i to u sam vrh tranzicijskih zemalja.»

HRT ostaje na udaru države

I novinarski ceh i nevladine udruge oštro su i burno reagirale na pokušaje dijela političkih krugova da discipliniraju Hrvatsku radioteleviziju, jer su u raspravi o «Latinici», koja se bavila političkom ostavštinom Franje Tuđmana, iščitale pokušaje da se zaustavi govorenje o nezakonitostima u politici, pojašnjava Novak: «Ako dopustimo da nam političari uvode reda u novinarstvo, onda je to sumrak demokracije i pravde i to neće biti dobro za Hrvatsku.»

Kraj godine sve pokvario

Predsjednik HND ističe kako su mediji u 2005. s jedne strane odigrali značajnu ulogu u jačanju demokracije, da bi se pred kraj godine našli pod strašnim pritiscima, a neki novinari i pred prijetnjom smrću: «Da su neki veliki poslovi koji su se trebali odvijati daleko od očiju javnosti, pod pristikom javnosti obustavljeni i da su neki čak visoki dužnosnici morali dati ostavke ili su smijenjeni. A s druge strane, onda nas je dočekao kraj godine i ponovni pokušaj da se reducira sloboda medija, ponovni pokušaj da se bitno utječe na Hrvatsku radioteleviziju, odnosno na njenu neovisnost i, naravno, u tom kontekstu smjene novinara, prijetnje novinarima, čak i smrću. Neke su čak i poprilično ozbiljne kao Dragi Hedlu u Osijeku.»

Komercijalizacija medija kao problem

I Novaka i Lučića brine sve veća komercijalizacija hrvatskih medija. Privatizacija nije donijela veću slobodu, nego je tek osnažila devizu «zabavljajte se, kupujte i – šutite»: «Građani nisu zbunjeno stado s kojima treba manipulirati, nego rade na tome da imamo informiranu, aktivnu i budnu javnost. Isto tako i aktivnog građanina.»