1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Sport

Poraz Chelseaja - Ballackova osobna tragedija

U finalu Champions League Manchester United je u dramatičnoj utakmici pobijedio Chelsea nakon izvođenja penala. Poraz londonskog kluba nova je trauma u karijeri Michaela Ballacka prepunoj izgubljenih finala.

Suze u očima Michaela Ballacka.

Tipična scena? Suze u očima Michaela Ballacka.

Oko ponoći po srednjeuropskom vremenu tuga je bila golema i na Mallorci. Na španjolskom otoku njemački nogometni reprezentativci pripremaju se za Europsko prvenstvo. I svi su odreda držali fige svome kapetanu u finalu Champions Leaguea. No, zvijezde i nes(p)retni John Terry bili su na strani "crvenih vragova". Dramatičan ishod izvođenja jedanaesteraca u hladnoj moskovskoj noći točka je na "i" u karijeri Michaela Ballacka, karijeri koju su do sada obilježile titule, ali puno više od njih, porazi u finalima.

Četiri finala - četiri poraza

Ballack u dresu Bayera iz Leverkusena

U dresu Bayera Ballack je nanizao rekordnu seriju finalnih poraza

Nogometni put Michaela B. prati, čini se, pravo prokletstvo: nikada do sada nije pobijedio u jednoj finalnoj utakmici koja se igrala izvan Berlina. 31-godišnjak s istoka Njemačke, kako navodi list "Frankfurter Allgemeine Zeitung", u svojih deset sezona po prvoligaškim natjecanjima u Njemačkoj i u Engleskoj bio je u prilici osvojiti puno titula. I uglavnom je uvijek u završnici bio član poražene momčadi. S minhenskim Bayernom Ballack je doduše tri puta pobjeđivao na berlinskom Olimpijskom stadionu u finalu nacionalnog Kupa. S Bavarcima je osvojio i četiri titule njemačkog prvaka. Na ostalim postajama njegove klupske i reprezentativne karijere pratili su ga međutim - porazi.

Jednu od najvećih sportskih tragedija mladi je Ballack proživio u dresu Bayera iz Leverkusena. Kao 23-godišnjak upravo on je u posljednjem prvenstvenom kolu 2000. na gostovanju "apotekara" kod Unterhachinga autogolom uništio sve šanse da klub iz Leverkusena osvoji svoju prvu titulu prvaka Bundeslige. Dvije godine kasnije, s istim klubom, Ballack u dramatičnoj završnici njemačkog prvenstva ponovno je završio na nezahvalnoj 2. poziciji. Prvak je tada postala Borussija iz Dortmunda. 2002. je bila sezona Ballackovih poraza: uz već spomenuto prvenstveno, Bayer je izgubio i finale Champions Leaguea od Reala iz Madrida, te finale njemačkog Kupa od Schalkea. Kao "šlag" na kraju njemačka je reprezentacija 2002. igrala u finalu Svjetskog prvenstva. Već pogađate - izgubila je. Od Brazila. Zbog žutih kartona Ballack nije nastupio u finalnom susretu. U roku od samo osam tjedana te 2002. godine Ballack, odnosno momčadi za koje je igrao, u završnici su prokockale čak četiri titule.

Oguglao na poraze?

Ballack u dresu minhenskog Bayerna

U Bayernovom dresu on je osvojio sedam titula

Obzirom na tako dramatična i tragična sportska iskustva u karijeri trenutno najboljeg njemačkog igrača, ne čudi da je Ballack na finalne poraze pomalo oguglao, kako sam priznaje. Nije bio pretjerano tužan kada je prije par mjeseci njegov Chelsea izgubio u finalu engleskog Liga kupa od Tottenhama. Još jedno finale koje se nije igralo u Berlinu. Baš kao i sinoćnja završnica Champions Leaguea, koja se igrala u glavnom ruskom gradu. Ballacku se ne može predbaciti da je on kriv za poraz od Manchstera. Odigrao je solidno. Zabio je i prvi gol za svoj klub u izvođenju penala. I to je sve. Čovjek koji je proteklih par mjeseci bio jedan od najboljih Chelseajevih igrača, u finalu najvažnijeg klupskog natjecanja na svijetu ipak nije povukao nikakav odlučujući potez, nije asistirao za gol, nije ga dao iz igre. To je već godinama glavni argument Ballackovih kritičara: oni tvrde da kapetan "Elfa" nije rođeni vođa. Da nije čovjek koji u teškim situacijama zna odlučiti ishod tijesne utakmice.

Takve kritike relativira pogled na statistiku: nakon osmomjesečne pauze zbog teške ozlijede stopala, Ballack je od siječnja ove godine standardan igrač u veznom redu momčadi trenera Avrama Granta. To nije mala stvar. Njegovi su konkurenti nogometna elita, igrači poput Essiena, Obija Mikela, Makelelea, Colea, Wright-Philippsa, Lamparda...njemački je igrač u 26 nastupa u ovoj sezoni postigao osam golova za klub iz Londona. Većinom se radilo o odlučujućim zgodicima. Ballack je igrač za kojeg njegov timski kolega Essien kaže da je "jedan od najboljih nogometaša na svijetu". Ballackove kvalitete u međuvremenu su konačno prepoznali i šefovi Chelseaja: ponudili su mu produženje ugovora do 2012. "German leader" (njemački vođa), tako na Otoku sportski novinari danas nazivaju Michaela Ballacka. Do kraja prošle godine ti isti novinari o njemu su pisali kao o "najvećoj grešci klupske uprave".

"Golden opportunity"

Ballack u dresu Chelseaja

U dresu Chelseaja Ballack još nije osvojio neku važnu titulu

Ali što sve to znači samom Ballacku? Hoće li u tim izjavama i člancima naći utjehu za novi poraz u finalu? On zna da polako ulazi u pozne dane svoje nogometne karijere i da više neće biti puno prilika za osvajanje Champions Leaguea, najvažnije titule koju neki nogometaš može osvojiti. "Golden opportunity" (zlatna prilika), tako je Ballack uoči moskovske kišovite noći nazvao Chelseajevu (i svoju!) šansu za ovajanjem pokala. Da, bila je to doista zlatna prilika da Michael Ballack raščisti i sa "zlim dusima" iz svoje nogometne prošlosti. No, karijera jednog velikog igrača ponovno nije okrunjena titulom najboljeg u Europi.

Sa suzama u očima Ballack je noćas od Michela Platinija na tribini primio srebreno odličje. Platini, europski velikan u 80-im godinama šutke je objesio odličje oko Ballackova vrata. Francuska legenda iz osobnog iskustva zna da u trenucima velikih poraza nema pravih riječi utjehe. 1985. godine on je sa svojim tadašnjim klubom Juvetusom igrao u finalu Kupa prvaka (preteča Champions League). Protivnik na Heyselu bio mu je FC Liverpool. Utakmica je odlučena golom iz penala. Strijelac: Michel Platini. Razloga za slavlje ipak nije bilo. Unatoč trijumfu na zelenom terenu i Platini i cijeli nogometni svijet na Heyselu su doživjeli jedan od svojih najvećih poraza: u neredima koje su prouzročili engleski navijači poginulo je 39 ljudi, a oko 400 ih je ozlijeđeno.

Preporuka uredništva