1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Poplava kandidata za predsjednika Srbije

Skori izbori za predsjednika Srbije bi mogli imati najviše kandidata još od izbora 2000. Što uopće navodi, možda čak jedanaest kandidata da se kandidira za predsjednika?

Kako trenutno izgleda, Srbija će imati 11 predsjedničkih kandidata na izborima 6. svibnja. I to iako sva istraživanja javnog mnijenja ukazuje kako će se glavna bitka voditi između kandidata Demokratske stranke (DS) Borisa Tadića i Srpske napredne stranke (SNS) Tomislava Nikolića i da će svi ostali kandidat biti tek statisti u tom nadmetanju.

Pored kandidata parlamentarnih stranaka na izborima će biti i dosta novih imena i obzirom na raspored političkih snaga postavlja se pitanje motiva njihovog učešća: da li žele tek smanjiti broj glasova neke druge političke opcije ili je riječ o potrebi dodatne medijske pažnje? Na izborima za predsjednika će se tako pojaviti i kandidat pokreta Dveri Vladan Glišić, Jadranka Šešelj, supruga haškog optuženika i vođe radikala Vojislava Šešelja, Zoran Dragišić, predsjednik Pokreta radnika i seljaka, ali i kao možda najveći kuriozitet, predsjednikom Srbije želi postati i glavni muftija Islamske zajednice u toj zemlji, Muamer Zukorlić.

Problem istovremenih predsjedničkih i parlamentarnih izbora

Izborni plakat Demokratske stranke Srbije

Izborni plakat Demokratske stranke Srbije

Postoje medijski i politički razlozi za tu poplavu predsjedničkih kandidata, smatra politički analitičar Dejan Vuk Stanković. On svakako ukazuje kako bi se trebalo razlikovati kandidata većih političkih stranaka (odnosno onih koje imaju zastupnike u parlamentu) i svih ostalih. Tu su izuzetak Tadić i Nikolić jer kandidati manjih stranaka nisu niti osobito željeli ući u utrku za predsjednika, smatra Stanković:

"Oni jednostavno ne mogu dozvoliti da Nikolić i Tadić, kao dva uvjerljivo najjača predsjednička kandidata, dobiju i glasove koji bi inače išli njihovim političkim strankama. Jednom riječi, kandidature Dačića, Koštunice, Jadranke Šešelj ili Čedomira Jovanovića su istaknute kako bi se spriječio fenomen simetričnog glasanja. Dakle da se spriječi da velika većina građana, kad zaokruže ili Tadića ili Nikolića, istovremeno zaokruže i njihove političke stranke, što bi za male stranke značio gubitak."

Nezadovoljstvo političkom elitom

Osim tih stranačkih kandidata je tu i mnogo onih koje se prvi put vide na izborima. Stanković smatra kako svi oni svoje nade temelje na pritajenom nezadovoljstvu birača političkom elitom u Srbiji:

„Svatko od onih tko se predstavlja kao novo lice u politici, želi izvući političku i medijsku korist od tog nezadovoljstva i zasićenosti dosadašnjom političkom elitom. Sve te nove stranke i pokreti i ti novi lideri, sada nude sebe i svoju politiku kao zamjenu za, u velikoj mjeri nepopularne, političke aktere koji su do sada bili ključni na političkoj sceni Srbije“.

Parlament u Beogradu

Dominacija samo dva kandidata bi moglo ugroziti male stranke prisutne u parlamentu

Iako dio javnosti u Srbiji smatra kako je cilj nekih kandidatura tek oduzimanje glasova ili Nikoliću ili Tadiću, urednik u magazinu NIN Vladan Marjanović smatra da to onda vraća izbore u Srbiji u vremena pod Slobodanom Miloševićem. Ovaj novinar smatra kako je to loša svjedodžba o evoluciji političke pozornici u Srbiji, tim više što to neće imati nekakvog učinka na konačne rezultate izbora:

"Ne vjerujem da kandidatura lidera Dveri može doista pokvariti izborni rezultat, na primjer Tomislava Nikolića. Iako, ako primijenimo tu logiku i na parlamentarne izbore, ima onih koji tvrde kako su se Dveri baš zato i pojavile. Ne zato jer stvarno misle kako mogu ostvariti nekakav rezultat, nego da bi otkinuli neki promil od onih glasova koji bi inače otišli, recimo, Demokratskoj stranci Srbije (DSS), ali prije svega SNS-u, ili ako govorimo o predsjedničkim izborima, Nikoliću“.

Može li još desnije?

Plakati u Srbiji

Usprkos brojnim kandidatima, jedva da se može očekivati nekakva nova politika

Europski trend jačanja desnice je očit i u Srbiji, što se vidi i na predstojećim izborima u toj zemlji. Iako ultranacionalisti u Europi uglavnom ostaju manjina i svojevrsni politički folklor, Dejan Vuk Stanković upozorava da takve opcije u Srbiji imaju plodno tlo, zbog ekonomskih i socijalnih prilika, kao i nedostatka rješenja nekih državnih pitanja:

"Tih 10 do 15 posto ekstremista vrlo lako mogu postati mnogo snažniji i mnogo ubojitiji na političkoj sceni, sve dok te okolnosti prema kojima je usmjerena njihova retorika i politički stav, ne budu relativizirane i riješene“.

Vladan Marjanović pak ne misli kako u Srbiji postoji opasnost od izbijanja neke nove i relevantne desne snage. Urednik u magazinu NIN smatra kako su sve opcije koje bi se mogle smatrati desnima, već prisutne u retorici glavnih političkih stranaka. Utoliko on smatra kako trenutno nema šansi da se pojavi nekakva "nova srpska desnica".

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odg. ur.: A. Šubić

Preporuka uredništva