1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Pomoć bez granica

20. prosinca 1971. je u Parizu grupa liječnika i novinara osnovala organizaciju "Médecins sans Frontières" (MSF) - Liječnici bez granica. Danas je to razgranata nevladina organizacija s nacionalnim grupama širom svijeta.

Liječnici pružaju pomoć ranjeniku u Libiji

40 godina Liječnika bez granica

Logo organizacije

U svom aktualnom videu o situaciji u Obali bjelokosti međunarodna humanitarna organizacija Médecins sans Frontières - Liječnici bez granica izvještava o katastrofalnim uvjetima za više od 30.000 izbjeglica koji su pred građanskim ratom pobjegli prema granici s Liberijom. Mada je vlada izbjeglicama naredila da se vrate kućama, jer se situacija navodno "normalizirala", MSF je odlučio urediti i ponovo otvoriti jednu zapuštenu bolnicu u graničnom području: "Ti ljudi trebaju pomoć, oni pate od teških depresija i strahova, ozbiljno su traumatizirani", objašnjava psiholog Jean-Pierre Kouadis.

Drugi slučaj: za Liječnike bez granica je već postala rutina angažman u Malaviju gdje brinu o osobama oboljelima od AIDS-a. Jedan od njih je Fred, kojem je prvi put pomoć pružena u kolovozu 2001. "Ja sam bio toliko bolestan da uopće nisam mogao raditi", priča ovaj 53-godišnjak. Ali otkako je počeo uzimati lijekove koje dobiva besplatno, njegovo se stanje bitno poboljšalo: "Moj je život ponovo postao normalnim", kaže Fred.

Borba protiv gladi

Borba protiv gladi

Početak: posudba liječnika

Kada je humanitarna organizacija Liječnici bez granica osnovana 1971. u Parizu ovakva vrsta trajnog angažmana nije bila planirana. Tada AIDS još nije bio poznat, neposredan povod je bila katastrofalna situacija u Bijafri i želja da se uspostavi mogućnost pružanja hitne liječničke pomoći širom svijeta, tamo gdje je kriza. Pojam "humanitarne intervencije" tada još nije postojao. Ali upravo je organizacija Médecins sans Frontières zaslužna za to da je on danas nerazdvojan dio svakog promišljanja pomoći zemljama u razvoju i humanitarnog angažmana širom svijeta.

Rony Brauman je sredinom sedamdesetih došao u organizaciju, kratko nakon okončanja studija medicine. Od 1982. do 1994. je bio na njezinom čelu i bitno je utjecao na oblik njezinog angažmana. On se prisjeća kako je to izgledalo 1976.: "Organizacija je bila smještena u uredu veličine 40 četvornih metara, postojala je samo jedna sekretarica koja je radila pola radnog vremena." Osnovna zadaća udruge je bilo posredovanje liječnika i medicinskih sestara drugim humanitarnim organizacijama koje su se angažirale širom svijeta. "Bila je to neka vrsta posredovnog ureda za liječnike u humanitarnim akcijama", prisjeća se Brauman. Prisjeća se i svoga prvog angažmana - bio je to jedan izbjeglički kamp u Tajlandu gdje je radio kao liječnik. "Nakon šest mjeseci sam ostao bez sredstava i onda su izbjeglice meni davali za jesti", priča Rony Brauman.

Cijeli svijet je čekaonica

U međuvremenu je organizacija narasla u veliku nevladinu udrugu koja ne samo da je angažirana širom svijeta, već ima i svoje brojne podružnice u drugim zemljama. 1999. su Liječnici bez granica dobili Nobelovu nagradu za mr, a prošle godine je njihov ukupan budžet iznosio 813 milijuna eura - prikupljenih gotovo isključivo iz dobrovoljnih priloga od ukupno više od pet milijuna donatora.

Aktivisti prelaze rijeku

Dostava humanitarne pomoći u Libanon nije uvijek jednostavna

Danas ja najvažniji cilj organizacije očuvati svoju nezavisnost. "Za humanitarnu organizaciju je najvažnije da održi jednaku distancu naspram svih zaraćenih strana", naglašava Rony Brauman. Ali istovremeno je nužno održati jednaku distancu i naspram svih drugih nevladinih organizacija koje se zalažu primjerice za ravnopravnost spolova, obrazovanje žena ili borbu protiv korupcije. Bez obzira što tko o tome osobno mislio, "mi se moramo potruditi i reći: naš cilj nije promjena društva, recimo u Afganistanu. Mi smo tu da osiguramo medicinsku pomoć svima koji inače nemaju sredstva i mogućnosti ići k liječniku, bez obzira radi li se o siromašnom seljaku, o talibanu ili o američkom ili njemačkom vojniku", naglašava Brauman .

Liječnici bez granica svjesni dileme u kojoj se nalaze i otvoreno raspravljaju o kompromisima koje jedna humanitarna organizacija mora prihvatiti ukoliko želi raditi. Oni danas na "tržištu humanitarne pomoći" više nisu jedini koji pružaju liječničku pomoć ugroženima, konkurencija je i tu osjetno narasla. Ali Liječnici bez granica još uvijek uživaju veliki ugled, stečen tijekom godina velikom požrtvovnošću aktivista - i u onim krajevima iz kojih su se drugi već odavno povukli, ili su morali otići, Médecins sans Frontières još uvijek ustrajavaju.

Autori: Suzanne Krause / Z. Arbutina

Odg. urednik: Anto Janković

Preporuka uredništva