1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Položaj hrvatskog jezika na njemačkim sveučilištima bolji nego što se misli

Jedna od ključnih primjedaba hrvatskih akademika odnosi se na slavističke katedre na svjetskim sveučilištima koje ne prave razliku između hrvatskog, srpskog ili bošnjačkog jezika. Je li to točno i kako uopće ocjenjuju ovu Izjavu o položaju hrvatskoga jezika? Odgovor na ta pitanja potražili smo u razgovoru s doktoricom Barbarom Kunzmann-Müller, počasnom profesoricom na Institutu za slavistiku Humboltovog sveučilišta u Berlinu.

Izjavu Akademije treba u prvome redu shvatiti kao "žestoku reakciju na neke dokumente o mogućem položaju hrvatskog jezika u Europskoj uniji, kada Hrvatska postane članicom te zajednice", kaže dr. Kunzmann-Müller. No, ona pokazuje i svu aktualnost odnosno visoku osjetljivost tog pitanja: "Tema je vrlo osjetljiva poglavito za inteligenciju među nositeljima jezika i tu zabrinutost treba shvatiti ozbiljno."

Dr. Kunzmann-Müller nije se htjela upuštati u raspravu o stvarnim motivima Izjave, bili oni jezične ili političke prirode, ali je ukazala na različite, neujednačene razine argumentacije: "Mislim da je pravna razina sadržaja tog dokumenta neprijeporna. S jezičnom stranom osobno imam problema. Govori se, na primjer, o standardnom i književnom jeziku, ali se ne veli što se pojedinačno time podrazumijeva. Ako se takva terminologija već navodi, onda treba reći i kako je valja upotrebljavati. Nigdje se ne spominje ni činjenica da je standardni hrvatski jezik bogat varijantama. Navodi se i kako za to nema potvrde u književnim tekstovima. To su stvari o kojima bih rado raspravljala sa sastavljačima Izjave i koje zacijelo ne bi dobile znanstvenu potvrdu."

Unatoč zabrinutosti hrvatskih jezikoslovaca, položaj hrvatskoga jezika na njemačkim sveučilištima mnogo je bolji nego što se misli. Na Humboldtovome sveučilištu u Berlinu, primjerice, odavno je iz upotrebe izbačena kovanica "srpsko-hrvatskoga" u korist zasebnih naziva srbistike odnosno kroatistike: "To znači da naši studenti uče razlike između hrvatskoga, srpskoga ili bosanskoga i da je zadržana širina studija."

Do nesporazuma često dolazi zbog organizacije studija, jer su njime obično obuhvaćene svi ili većina jezika naroda na području bivše Jugoslavije. No, razlozi nisu političkog pa čak ni znanstvenog karaktera, nego isključivo praktične prirode: "Mi snosimo odgovornost prema našim studentima na način da ih moramo osposobiti za tržište rada. Nažalost je nemoguće da netko dobije posao samo s malenim predmetom hrvatskoga jezika. Za to jednostavno nema potražnje na tržištu rada i stoga im mi moramo ponuditi veću širinu zvanja."

Kada je, pak, o autorima dokumenta riječ, dvije stvari osobito upadaju u oči: "Sastavljači deklaracije su odreda starija gospoda, što sigurno ima veze s njihovim članstvom u Akademiji, iako bih ja rado bila čula i mišljenje mlađeg naraštaja. Osim toga, među njima nema niti jedne žene, a to bih rado vidjela na putu Hrvatske u Europsku uniju."