1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Politika u Srbiji – "priključi se pobjedniku"

Svaki treći zastupnik Skupštine Srbije više puta je mijenjao stranku i to najmanje jednom, a najviše čak pet puta. Što su uzroci, a što posljedice tog fenomena koji ugrožava sam temelj demokracije - fer i poštene izbore?

Politički prevrtljivci koji prelaze iz jedne u drugu političku stranku, dugogodišnji su fenomen u Srbiji – još od uvođenja višestranačkog sustava. Situacija je poprilično uzela maha na lokalnoj razini gdje se uz pomoć tzv. "preletača" praktički prekrajaju rezultati izbora, ali situacija nije ništa bolja ni u republičkom parlamentu.

Među političkim prevrtljivcima je najviše predstavnika vladajuće Srpske napredne stranke (SNS), čak njih 50. Najveći dio njih karijeru je započeo u Srpskoj radikalnoj stranci (SRS), a među njihovim zastupnicima su i bivši članovi Demokratske stranke (DS), Demokratske stranke Srbije (DSS), Srpskog pokreta obnove (SPO) i Socijalističke partije Srbije (SPS). Predsjednica parlamenta Maja Gojković promijenila je čak pet političkih stranaka. Brojnih prelazaka bilo je i unutar onih političkih opcija koje su nastale raslojavanjem bivše Demokratske opozicije Srbije (DOS), a kasnije i daljnjim dijelenjem Demokratske stranke.

Maja Gojković

Maja Gojković

Političari bez uvjerenja i nezreli građani

Prelaziti iz stranke u stranku znači biti bez uvjerenja, kaže za DW Čedomir Čupić, profesor Fakulteta političkih znanosti u Beogradu: "Politika se ovdje kod takvih ljudi shvaća kao neki izvor brze zarade. S druge strane i građani pokazuju nezrelost, jer oni ne kažnjavaju stranke koje primaju takve ljude i na taj način omogućavaju da se ti ljudi sutra pojavljuju u nekoj potpuno drugačijoj ideologiji. To znači i da nemamo politički svjesnog i izgrađenog građanina."

Politički prevrtljivci koji mijenjaju stranke govore o nepostojanju integriteta političkih stranaka, upozorava Zoran Gavrilović iz Biroa za društvena istraživanja (BIRODI): "Mi smo radili jedno istraživanje koje pokazuje da je sam mehanizam za prijem u članstvo stranaka bukvalno na razini potpisivanja pristupnice. Ne postoje mehanizmi za provjeru ideološke prihvatljivosti članova, u smislu zagovaraju li oni doista program stranke niti postoji test koji bi se bavio integritetom tih ljudi. Također, stranke ne žele izbacivati ljude koji krše njihov integritet, jer stranke u Srbiji teže biti masovne, a ne kadrovske. A sve to zajedno je i razlog visokog stupnja korupcije u društvu."

Stranke nisu jamac demokracije

Zbog svega, činjenica je da stranke nisu jamac demokracije već ili uredi za zapošljavanje ili mehanizmi da se ljudi koji imaju krivične prijave zaštite od sudskih procesa, nastavlja Zoran Gavrilović: "A tu je i činjenica da se na taj način dobijaju kontakti, veze, a u mnogim slučajevima i kapital za vlastiti biznis. Sve to dovodi do toga da ljudi ne izlaze na izbore ili se povlače iz politike, jer je ona postala mjesto koje čestiti ljudi zaobilaze."

Prelasci iz jedne političke stranke u drugu su se tijekom godina uglavnom događali kao pojedinačni slučajevi. Međutim, u zadnje vrijeme pojavio se i jedan novi fenomen, a to je podatak da iz stranke u stranku prelaze čitavi općtinski odbori, i to u najvećem broju slučajeva u vladajući SNS.

Čedomir Čupić napominje da se to uglavnom događa u unutrašnjosti Srbije i da je to proizvod velikog siromaštva i egzistencijalne ugroženosti: "Pokušavajući da se iz toga nekako izvuku, ljudi mijenjaju stranku smatrajući da će se na taj način nekako popraviti njihov položaj ili položaj njihove općine ili da će njihova mjesna zajednica nešto dobiti. To je život od danas do sutra, bez ikakve vizije. Znači, priključi se onome tko je sada većina, tko je pobjednik i tko vam može eventualno nešto pružiti."

Niska politička pismenost birača

Delegitimizacija političkih stranaka nastala je upravo zbog nedostatka ideologije, smatra Zoran Gavrilović: "Sami birači su nedovoljno politički pismeni i pokazalo se da im ta ideološka komponenta nije važna. Iz toga nastaje potreba za jednim liderom koji će govoriti što tko treba raditi. Na taj način se gubi legitimitet višestranačkog sustava. Jedno od mogućih rješenja da se tako nešto prevlada jest uvođenje političkog obrazovanja u škole, dakle ne stranačkog, nego političkog obrazovanja. Drugi način jest da mediji prestanu biti sredstvo propagande, što su oni danas u Srbiji, i da počnu raditi na političkom opismenjivanju građana."

Nije stoga slučajno da se mnogi birači u Srbiji pitaju ima li uopće smisla izlaziti na izbore kada se mijenjanjem političkih tabora i političkim trgovinama praktički prekrajaju rezultati izbora. Čitav taj fenomen devalvira rezultate izbora, ali i jedan od temelja demokracije, a to su fer i pošteni izbori, ocjenjuje Čedomir Čupić: "Jer vi možete imati neka demokratska pravila, ali istovremeno imati i simulaciju demokracije. Za demokraciju morate imati dva preduvjeta, a to su socijalna stabilnost i opća, kao i politička kultura. Ako su ljudi socijalno ugroženi, ako je njih 90 posto u siromaštvu, a od toga 30 posto u teškoj bijedi, uz nekih pola posto onih koji se arogantno i oholo bogate, tu onda nema ništa od demokracije. Mi vidimo da su oni koji su se ilegalno obogatili ulagali u sve stranke i onda se priklone onoj koja na kraju pobijedi. To vide i obični građani i kažu: pa što me briga i ja ću sutra prijeći u neku drugu stranku jer ću tu imati neku korist."

Čedomir Čupić smatra da bi trebalo pooštriti zakonske propise koji se tiču političkih prebjega i uspostaviti propise koji bi takvima oduzimali sva prava koja su stekli na temelju članstva u nekoj stranci: "Drugog načina nema. Apelirati na moral potpuno je besmisleno. Jedini način je donošenje dobrih zakona koji bi to regulirali i njihova primjena."