1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Politički moral ne bi smio biti smokvin list

Stručnjaci u društvenim znanostima govore za DW o sumnjivom moralu političara. Može li biti i drugačije, i ako može, kako?

Moralnost političara kao tema često dospijeva "na tapet" u javnom prostoru, no rješenje se redovito teško definira ili biva odgađano uslijed praktične neprovedivosti. Možda i zbog toga što se o moralu uglavnom moralizira, dok bi primjereniji i uspješniji pristup zacijelo trebalo potražiti u političkoj sistematizaciji problema. Nije sporno, primjerice, da se političari služe raznim neprincipijelnim metodama u svom djelovanju da bi se financijski okoristili ili da bi protežirali neku sebi blisku osobu. Pritom ne krše nužno zakon. Dodatni pravilnici i ograničenja njihovih aktivnosti donose premalo rezultata, ali to nije slučaj i sa širom demokratizacijom ukupnog sustava koji ipak daje bolji efekt.

Francuzi su sredinom kolovoza potražili spas u prihvaćenom nacrtu Zakona o moralnosti političkog života, mada pojedini komentari upozoravaju da je riječ o "vatrogasnoj" mjeri sanacije koja dugoročno neće ostaviti dubljeg traga. Devijacije su također službeno zabilježene u Bosni i Hercegovini: sarajevski Centar za istraživačko novinarstvo upravo je objavio studiju o tamošnjim političarima koji prakticiraju razne domišljate oblike zaobilaženja zakonskih prepreka s istim ovdje već navedenim materijalnim motivima. Slično bi se moglo reći i za Hrvatsku, a posebno je za sve te države zajednička – kao krajnja posljedica - razočaranost i skepsa javnosti spram politike i njezinih aktera općenito.

Propisima nije moguće osigurati apsolutnu moralnost

"Prvo bih želio reći da je smjer apsolutne kriminalizacije mnogočega također vrlo problematičan", započinje svoje tumačenje ove situacije Dragan Bagić, sociolog politike s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. "Jer, postoje tendencije, kad su u pitanju neke političke elite, da se sve ograniči. Bojim se da to nije rješenje, znamo li kako izgledaju npr. formalni prijenosi vlasništva na neko odvjetničko društvo, a za vrijeme određenog dužnosničkog mandata. Ili kad poznati burzovni mešetar i medijski komentator piše kolumnu o nekom poduzeću, pa na kraj teksta pridoda napomenu da to što posjeduje dionice tog poduzeća ne znači da komentarom zagovara njihovu kupnju ili prodaju. To je najobičniji licemjerni smokvin list."

Dragan Bagić

Dragan Bagić

Prema razmišljanju Bagića, ključno bi bilo deklarirati potencijalne sukobe interesa, univerzalno i od slučaja do slučaja, pa vidjeti otkud prijeti rizik. "Naime, sumnjičav sam prema vjeri u mogućnost totalne regulacije, ona je sama po sebi apsurd. Propisima jednostavno nije moguće osigurati apsolutnu moralnost. Smišljanje raznoraznoraznih zakonskih instuta stoga ima vrlo upitnu svrhovitost. Baš kao što treba biti oprezan prema svakoj inicijativi koja inzistira na bezgrešnosti, na moralističkoj crno-bijeloj podjeli čovjeka i društva. Rekao bih da je to već sasvim dobar znak da se ide u pogrešnom smjeru i da će pokušaj završiti alibi-konstruiranjem nove maske za poznati stari problem“, rekao nam je Bagić.

Berto Šalaj, politolog sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, također poziva na oprez u iznalaženju rješenja za ovu problematiku: "Moraliziranje je najgore, pogledajte samo kako izgledaju dominantni odgovori na korumpiranost političkih elita. Populisti prokazuju konkrente na sav glas, ovjeravaju svoje poštenje kod javnih bilježnika, a zatim i sami bivaju ulovljeni u nečemu koruptivnom. I to je sve vrlo atraktivno dok je sistematičnije bavljenje problemom prilično dosadno. Građansko zalaganje za istinsku demokratizaciju sustava je također zamorno, od njega se lako dižu ruke. S druge strane, od morala se ne smije ni odustati, jer se politika bez morala pretvara u cinično nerazumijevanje rada na zajedničkom dobru."

Berto Šalaj

Berto Šalaj

Pomogla bi i veća socijalna osjetljivost

"U tom slučaju, počinje se podrazumijevati da privatni ili partikularni interes imaju apsolutnu prednost, a zatim se i pojedini oblici toga dodatno legaliziraju, što je uvod u neki oblik političke katastrofe. Iz gnjeva koji to prouzročuje bira se Trumpa i zatim je jasno da smo u opasnoj zoni“, zaključuje Šalaj. No ipak, zamolili smo naše sugovornike da sroče nešto konkretniji odgovor za pristup problemu – kako doskočiti toj pojavi ili makar krenuti djelotvornijim smjerom? "Možemo jedino tražiti institucionalna rješenja", nastavlja Berto Šalaj, "i prilaziti problemu iz kuta općeg sustava koji treba pažljivo mijenjati. Ali treba znati da nema lakih niti konačnih rješenja, jer to je trajni proces."

Dragan Bagić vjeruje, pak, da uporišta u takvoj inicijativi treba tražiti u inzistiranju na demokratskoj transparentnosti i stalnom pritisku odozdo. "No to podrazumijeva i npr. borbu za istinsku slobodu medija i njihovu praktičnu i faktičnu neovisnost u odnosu na ekonomske i političke centre moći. Tako se razvija i jako civilno društvo i odgovorni te osviješteni birači, kroz kvalitetno i vjerodostojno informiranje, kao i edukaciju. A pomoglo bi u ukupnom kontekstu i zalaganje za socijalno osjetljiviju politiku, namjesto ucjenjivanja javnosti sve većim odricanjima", mišljenja je Bagić. Konačno, dolazimo tako makar do naznake odgovora koji se očito nalazi podalje od formalnog moralnog čistunstva s fasadom pravnosti.

Preporuka uredništva