1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Pola stoljeća zaklade Pruske kulturne baštine

Prije pola stoljeća osnovana je zaklada Pruske kulturne baštine. Taj je njemački kulturni kompleks danas jedan od najvećih na svijetu sa zbirkama djela od Pergamonovog oltara do biste Nofretete, od Rembrandta do Picassa.

default

Model za budućnost: Muzejski otok u Berlinu

«Zacijelo ste već vidjeli reprodukcije berlinske Nofretete, a možda ste upravo zbog nje i došli ovamo. Za nju se ne kaže samo da je najljepša Berlinčanka, nego i jedna od najslavnijih umjetnina starog Egipta.» To je isječak iz audio vodiča kroz Egipatski muzej u Berlinu, jedan od 16 pojedinačnih muzeja zaklade Pruske kulturne baštine. Među njih spadaju Stara i Nova nacionalna galerija, Galerija slika s djelima majstora poput Dürera, Tiziana, Rubensa i Rembrandta, Pergamonov muzej, etnološka zbirka s oko pola milijuna predmeta s gotovo svih kontinenata kao i Državna biblioteka s više od deset milijuna knjiga i Tajni državni arhiv s 35 kilometara dosjea.

Büste der Nofretete in Berlin

Bista kraljice Nofretete

Počeci pruske kulturne baštine sežu u 17. stoljeće. Naročito intenzivno su umjetnost i kultura bili poticani u 19. stoljeću. «U 19. stoljeću je takoreći došlo do obrazovne ofenzive. A Wilhelm von Humboldt je bio prvi koji je formulirao spomenicu za Stari muzej, dakle za prvi javni muzej u Pruskoj», podsjeća Klaus-Dieter Lehmann, predsjednik zaklade Pruske kulturne baštine. Stari muzej osnovan 1830. predstavlja početak stogodišnje graditeljske djelatnosti na Muzejskom otoku usred Berlina, dok kraj označava završetak Pergamonovog muzeja 1930.

Dalekovidna odluka Bundestaga iz 1957.

Katastrofalna kulturna politika nacističkog režima i Drugi svjetski rat ostavili su goleme rupe u fundusima. Radi ponovnog sakupljanja rasutog kulturnog blaga na Zapadu Bundestag je odlučio utemeljiti zakladu Pruske kulturne baštine kao zajedničku ustanovu njemačke federacije i saveznih pokrajina. «Pravo je čudo da je 1957. donesen jedan tako dalekovidni zaključak o okupljanju zbirki. Organska povezanost muzejskih, bibliotečnih i arhivskih dobara je do te mjere jedinstvena i neponovljiva da ju je trebalo zadržati na okupu», ističe Lehmann.

Klaus-Dieter Lehmann, Stiftung Preußischer Kulturbesitz

Klaus-Dieter Lehmann

I tako su zbirke vraćene u Berlin. Nakon 1990. istočnoberlinski muzeji su integrirani u zakladu Pruske kulturne baštine, a zakladni model primijenjen je i u novim saveznim pokrajinama proisteklim iz nekadašnjeg DDR-a. Taj je muzejski kompleks danas jedan od najvećih u Europi s dvije tisuće zaposlenih i godišnjim proračunom od četvrt milijarde eura. «Ja u tome vidim model za budućnost, jer je doista postalo vidljivo da se ova zemlja, unatoč svojoj podjeli na savezne pokrajine, ipak može fokusirati u glavnom gradu i nastupiti zajednički», poručuje predsjednik zaklade Pruske kulturne baštine Klaus-Dieter Lehmann.

Pred zakladom još brojne velike zadaće

Pola stoljeća nakon osnutka pred zakladom su još goleme zadaće. Muzejski otok, koji je 1999. uvršten na popis zaštićene svjetske kulturne baštine UNESCO-a, se trenutno obnavlja. To je dugoročan i skup projekt koji se financira iz njemačkoga saveznog proračuna. «Sanacija Muzejskog otoka je projekt vrijedan dobrih milijardu i dvjesto milijuna eura. Polovina tog iznosa je već potrošena. Drugi novi i svjesni izazov je obnova, zapravo ponovna izgradnja starog dvorca pruske dinastije Hohenzollerna u povijesnom središtu grada uz integraciju takozvanog Humboldtovog foruma», ističe državni tajnik za kulturu Bernd Neumann.

Berliner Schloss

Berlinski dvorac u obnovi

Tamo bi, iza stare fasade, u novom sjaju trebale biti izložene izvaneuropske zbirke pruske kulturne baštine. Ostvarenje tog plana bit će zadaća budućeg predsjednika zaklade Hermanna Parzingera. Trenutni direktor Njemačkog arheološkog instituta na novu bi dužnost trebao stupiti u proljeće iduće godine. «Tamo bi, nasuprot muzejima, gdje su izložena staroeuropska kulturna blaga od prastarih vremena do novog doba, u eri globalizacije na odgovarajući način trebala biti predstavljena izvaneuropska kulturna dobra. Mislim da se takav razvoj događaja podrazumijevao sam od sebe», ocijenio je Parzinger.

Na izložbi i glagoljaški misal Bartola Krbavca

Možda ondje svoje mjesto nađe i takozvani Berlinski misal, prekrasna knjiga na glagoljici s više od 200 listova pergamenta koju je u 15. stoljeću napisao Bartol Krbavac. Ona je 1882. iz zbirke škotskog sakupljača knjiga Hamiltona u Londonu dospjela u Berlin, gdje se i danas čuva u Državnoj knjižnici.

Der Historiker und Archäologe Hermann Parzinger

Hermann Parzinger

Od novog se predsjednika zaklade Pruske kulturne baštine, međutim, u prvome redu očekuju pregovaračke vještine u nastojanjima da Rusija Njemačkoj vrati umjetnine otuđene u vihoru Drugoga svjetskog rata. Parzinger je već uspostavio dobre kontakte s ruskim arheolozima te sklopio ugovor o suradnji između Njemačkog arheološkog instituta i petrogradskog Eremitaža. U Rusiji su, naime, suprotno međunarodnom pravu, još uvijek pod ključem milijuni umjetnina i knjiga što su ih sa sobom bili odnijeli vojnici Crvene armije, među njima i čuveno takozvano zlato Troje.