1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Pola stoljeća kineske vladavine Tibetom

Današnji dan, 10. ožujak prije točno 50 godina, može se smatrati početkom kraja iluzije kako bi Tibet i u komunističkoj Kini uopće mogao imati status neovisne pokrajine.

Tibetanci na bijegu

Prije pola stoljeća, na tisuće Tibetanaca je krenulo u progonstvo

Isprva je u to donekle vjerovao čak i Dalaj Lama, duhovni i politički vođa Tibeta. Zapravo, jedva da je imao i izbora: devet godina ranije, 1950. siromašni i zabačen Tibet nije se imao čime suprotstaviti kineskoj narodnoj vojsci kada je ona ušla u Tibet. Ali Peking je Tibetu ponudio takozvani "Sporazum od 17 točaka" kojim se toj pokrajini i pod okriljem Kine, jamči politička a prije svega vjerska autonomija.

Peking ne razumije Tibet

Palača Potala u Lhasi

Palača Potala u Lhasi: duhovno i političko središte Tibeta, ali već pola stoljeća je samo turistička znamenitost.

Taj sporazum se pokazao kao iluzija. Koliko god da je i duhovni vođa tibetanskih budista, Dalaj Lama prije toga priznavao kako mu se marksizam "sve više sviđa", jer počiva na slobodi i ravnopravnosti za sve, kineska vojna uprava i politički komesari nisu imali razumijevanja za budističku tradiciju "Krova svijeta". Nije problem bila samo religija: Kinezi su stanovnicima Tibeta zabranjivali da žive životom nomada i vode svoju stoku na ispašu. Kako jakovi nisu imali što za jesti, ubrzo hrane nije bilo ni za ljude. S glađu je sve više rastao i bijes na Kineze - i Dalaj Lama u tome nije bio iznimka. I onda, početkom ožujka 1959. vojni je zapovjednik Tibeta pozvao Dalaj Lamu u zapovjedništvo da prisustvuje nastupu jedne kulturno-umjetničke skupine. Ali u tom pozivu je bilo nešto čudno: izričito se od Dalaj Lame tražilo da dođe bez pratnje. Mnogi su u tom pozivu vidjeli zamku gdje bi se Dalaj Lamu trebalo uhititi. 10. ožujka su se Tibetanci okupili oko palače Dalaj Lame u Lhasi i tražili povlačenje kineske vojske sa Tibeta. U ruke im je dospio jedan državni dužnosnik kojeg je masa optužila za suradnju s Kinezima - i presudila mu na licu mjesta.

Tibetancima je bilo dosta

Dalaj Lama 1959. godine

Na put je krenuo Dalaj Lama - i tisuće građana Tibeta koje je progonila kineska vojska.

Svih ovih događaja se sjeća Phukang Rinpoche. Njemu je tada bilo samo devet godina i polazio je tradicionalnu školu koju su držali budistički svećenici. Ali i danas se sjeća straha kojeg je onda osjetio: "Raspoloženje je bilo veoma ozbiljno i napeto. Građani su prosvjedovali i vikali su: mi smo suvereni, Kinezi neka odu. Tibetanci su i inače emocionalni. I svugdje su bili naoružani vojnici. Onda sam si mislio; dakle tako, sada se neće ništa dobro dogoditi."

I doista je bilo tako: to je shvatio i Dalaj Lama koji je prerušen i pod okriljem noći, napustio svoj dvorac. Dan kasnije je vojska osvojila dvorac, ali Dalaj Lama je već bio na putu prema Indiji. I ne samo on: Phukang priča kako je to bilo. "Dan kasnije je stigla vijest: glavni grad Tibeta, Lhasa je pala i Dalaj Lama je pobjegao. Tada su svi rekli: sada moramo i mi pobjeći."

Masovni bijeg

Dalaj Lama i Mao Ce Tung

I veliki Mao se isprva srdačno rukovao s Dalaj Lamom: ta srdačnost se brzo pokazala kao iluzija.

I jesu: 60 tisuća Tibetanaca je krenulo na neizvjesan i težak put. Svi zajedno, uključujući i stoku koja im je pomogla probiti se kroz snijeg ciče zime na Tibetu. Nisu svi uspjeli, priča Phukang: "Navečer su nas Kinezi već stigli. Posljednji u koloni su se morali žestoko boriti. S druge strane planine slušali smo paljbu i borbe. Tamo je sigurno mnogo ljudi izgubilo živote."

Ostalo je sada već povijest: i Dalaj Lami je trebao čitav mjesec da stigne do Indije i više se nikad nije mogao vratiti na svoj Tibet. Devetogodišnji Phukang je stigao mnogo dalje: sve do Bonna u Njemačkoj gdje i danas živi. I nakon 60 godina još uvijek mašta vratiti se na svoj Tibet.

Autor: Anđelko Šubić

Odgovorna urednica: Snježana Kobešćak

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic