Pola stoljeća ljubavnih priča, tračeva i seksa

Djevojka se zaljubila u dečka, prvi poljubac, ljubavne brige... – teme su koje tjedno stoje na programu «Bravo» televizije, elektronskog ogranka istoimenog časopisa za mlade. «Bravo» je, naime, kao i brojni drugi tiskani mediji, odavno već zakoračio na televizijsko tržište. «Bravo» je na početku čak i bio «časopis za film i televiziju». Tako je glasio njegov podnaslov. No, «Bravo» se tijekom 50 godina svog postojanja bavio u prvome redu problemima tinejdžera. Koncept glasi: tračevi i ogovaranja poznatih zvijezda, foto-romani te na prvome mjestu prosvjetiteljske stranice stručnog tima «dr. Sommera», kojemu se mladi čitatelji mogu obratiti svim pitanjima u svezi sa seksom i vlastitom spolnošću.

Skandal zbog spolnog odgoja

«Bravo» je zbog «dr. Sommera» 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća bio predmet skandala, prisjeća se Klaus Farin, ravnatelj berlinskog Arhiva za mladenačku kulturu: «U ono je vrijeme bilo strašno da se uopće otvoreno govorilo o spolnosti. A odgovor na postavljeno pitanje zapravo nije glasio: ‹To ne smiješ›, nego: ‹Doznaj sâm što želiš, a ako imaš neki problem, razgovaraj ponajprije sa svojom partnerom, ili partnericom, ili s nekim drugim›. Bila je to novina – mladima ne govoriti što da rade, nego im reći: ‹Budite samosvjesni, samopouzdani i riješite sâmi svoje probleme›.»
Seks je i danas jedna od velikih, a možda i najvažnija tema «Brava». Ali je odnos društva prema spolnosti postao opušteniji – pa tako i odnos prema «Bravu», kaže Klaus Farin: «Vremena u kojima su roditelji svojoj djeci – ako su uopće mogli i smjeli čitati ‹Bravo› – istrgavali ili sljepljivali stranice za seksualno prosvjećenje vjerojatno su prošla.» I to unatoč činjenici da je čitateljstvo «Brava» – pola milijuna ljudi svakog tjedna – sve mlađe. Na početku izlaženja magazin su čitali 20- i 30-godišnjaci. Danas mu je publika mlada između 10 i 16 godina. No, mnogim tinejdžerima u dobi od 16 ili 17 godina teško pada javno priznati da su ljubitelji «Brava».

Skriveno oduševljenje i otvorena histerija

Klaus Farin ima razumijevanja za takvo ponašanje: «‹Bravo› je, naime, časopis za mlade djevojke. A to znači da netko sa 16 godina nerado priznaje da mu se prije sviđao. To im je kasnije neugodno. Dečki pogotovo ne žele priznati da čitaju ‹Bravo›, jer je to časopis za djevojke. Čitaju ga – da tako kažem – u tajnosti ili, pak, prikrivajući svoje stvarno zanimanje za pitanja upućena ‹dr. Sommeru›.»
No, ima ih i koji se rado prisjećaju starih vremena i koje na spomen «Brava» uhvati nostalgija. «Ja sam ga smjela čitati, a i bio je lijep. Uvijek su mi se vrlo dopadali posteri kojima su bili izljepljeni čitavi zidovi soba», kaže jedna 23-godišnjakinja, dok jedna 18-godišnja učenica pripovijeda: «Uvijek sam čitala ‹dr. Sommera› i ljubavne foto-romane. Otkrila sam ga na kiosku tijekom godišnjeg odmora i uz to izdanje ‹Brava› provela čitavo ljeto – toliko sam bila oduševljena. Moji roditelji baš i nisu mogli razumijeti moju histeriju za tim časopisom.»

Lektira za stare i mlade

Razlog za histeriju, međutim, nije taj što bi «Bravo» bio nekakav genijalni časopis, nego što ga svatko poznaje. «Upravo ono što mladi čovjek u dobi između 10 i 15 godina – dakle u fazi puberteta – čini, vidi, konzumira..., trajno mu se ureže u sjećanje. Toga se spominje i 30 godina kasnije. Kada netko s 12 godina stalno sluša određenu pjesmu, i kada je opet čuje nakon 30 godina, vjerojatno još i tada poznaje i pjeva njezin tekst», objašnjava Farin.
«Bravo» ni pola stoljeća nakon izlaska prvog broja 26. kolovoza 1956. nije izgubio ništa od svoje privlačnosti za mlade čitatelje, a i stariji rado bace pogled na njegove stranice: bilo da ih zanima poredak na glazbenim top-listama, priče iz života slavnih ili, pak, savjeti «dr. Sommera». Što mladi danas misle o «Bravu», kako im se dopada taj magazin i što odrasli kažu o njemu?
Sabine, 12 godina: «Mi ga kupujemo zapravo uvijek. Moji su roditelji njime totalno oduševljeni. Kod kuće uvijek leži na kauču i jednostavno mu nitko ne može odoljeti – umjesto da gledamo televiziju. Moja ga majka čita vrlo rado.»
Gudrun, 41 godina: «Čitala sam ga s 15, 16 godina. Kupovala sam ga u tajnosti, jer su moji roditelji bili protiv toga. Moram priznati da su bili vrlo konzervativni. U tajnosti sam ga i čitala: u školi ili u podzemnoj željeznici, ali ne i kod kuće – to nisam smjela.»
Gisela, 45 godina: «Imam četiri sina i oni me uopće ne pitaju za ‹Bravo›. A i kada bi me pitali, s tim ne bih imala problema. Ne bih ga baš htjela financirati pod svaku cijenu, ali ako si ga žele kupiti, onda da.»
Matthias, 12 godina: «Zgodan časopis s izvrsnim posterima i ponekad super izvješćima o novim stvarima poput filmova ili mobitela.»
Yvonne, 12 godina: «Zapravo mislim da je vrlo dobar. Čovjek se može dobro informirati o poznatim zvijezdama.»
Lena, 11 godina: «Mislim da su priče u njemu vrlo zanimljive i dobre – o djevojkama i dečkima.»
Beate, 13 godina: «Mojoj se majci ne sviđa što kupujem ‹Bravo›, jer je on zapravo namijenjen malo starijima i nije baš prikladan za moj uzrast. Barem ona tako misli.»
Carola, 13 godina: «Moji roditelji u tajnosti posuđuju moj ‹Bravo› i onda ga navečer ili noću prelistavaju. Jednom sam ustala i u kuhinji zatekla moju majku kako ga čita. Nije ni primijetila da sam ušla. Upitala sam je: ‹Majko, zašto čitaš to›, a ona će: ‹Oh, uopće te nisam primijetila›.»