Pola stoljeća hrvatske katoličke zajednice u Stuttgartu

“Nitko se nije nadao da ćemo toliko dugo ostati, bilo je najprije godinu-dvije, deset-dvadeset, a evo sada i pedeset”, riječi su današnjeg voditelja hrvatske katoličke zajednice Stuttgart fra Nediljka Brečića.

Prvih deset godina misiju su vodili svećenici Venedlin Gruber, Ivan Jurak i Ante Odak, a posljednjih 40 godina do danas zajednicu vode franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita. Misiju je vodilo 10 misionara, 18 kapelana i 26 časnih sestara. Na početku hrvatska katolička misija u Stuttgartu pokrivala je područje cijele biskupije Rottenburg-Stuttgart, a s vremenom osnovano je još 18 hrvatski katoličkih zajednica.

“Mislim da im je dala smjernice, da je bila centar okupljanja, a za mene, ja sam vezan uz misiju, jer radio sam kao socijalni radnik i imam vrlo dobar uvid u rad hrvatskih katoličkih misija”, drži Marko Bilić.

“Mislim da je Hrvatska katolička misija dala mnogo ljudima, prvo mladima, da se druže, organiziraju, da plešu i pjevaju zajedno.Osobno pjevam ovdje u zboru, došao sam iz Berlina i bilo mi je vrlo važno da dođem opet u svoju sredinu kroz zbor i pjesme”, rekao je Robert Ivišić, predstavnik druge generacije Hrvata .

Don Anđelko Kaćunko već desetak godina dolazi iz Hrvatske na duhovne vježbe i pripreme hrvatske katoličke zajednice za božićne i uskrsne blagdane. “Ono što sam primjetio kada je riječ o pastoralnoj djelatnosti, to je duhovna snaga koju Hrvati katolici ovdje svjedoče. To je toliko primjetno da to nije mogao ne istaknuti i kardinal”.

Don Anđelko je posebno naglasio intenzivnost priprema hrvatskih vjernika: “Fascinatno je bilo upravo gledati svaki put doživjeti koliko se naši ljudi ispovijedaju, tako da je jedan njemački svećenik rekao da se u adventu ili u korizmi ispovjedi više Hrvata u Stuttgartu nego kod Nijemaca u svim župama u gradu kroz cijelu godinu.”

Fra Marinko Vukman bio je u Stuttgartu misionar punih 19 godina: “Bile su to nezaboravne godine, 19 godina od 1981. do 2000. godine koje će biti upisane zlatnim slovima u povijest naše zajednice u Stuttgartu, ali i u povijest hrvatskog naroda. Rekao bih da je bilo sve nezaboravno, počevši od slavlja krštenja, vjenčanja, prve pričesti, slavlja krizme te slavlja tijekom godine počevši od Stepinčeva, preko slavlja Majčina dana, Gospe velikog hrvatskog zavjeta, Nikolinja. No, dvije stvari ostat će kako za mene tako i za naš narod posebno radosne i svečane, a to je priznanje Hrvatske i proglašenje Alozija Stepinca blaženim, kada ga je sam blagopokojni Papa Ivan Pavao Drugi došao proglasiti blaženim u Mariju Bistricu.”

Teška vremena

Posebno teška vremena za hrvatsku katoličku zajednicu i njihove svećenike bilo je vrijeme rata u Hrvatskoj i BiH. “Što se tiče Domovinskog rata ima i ožiljak koji je ostao, posebice kada su mlade obitelji dolazile i tražile savjete kod svećenika i pitale što učiniti kada im istekne mogućnost boravka u Njemačkoj, da li se vratiti u Hrvatsku ili Bosnu I Hercegovinu, posebice u Republiku Srpsku, od kuda su bili rodom, odakle su došli i bili protjerani u Njemačku. Tražili su savjet. ‘Fra Petre, što učiniti, što biste vi učinili da ste na našem mjestu, da li se vratiti ili ići u prekooceanske zemlje’. To mi je bilo najteže odgovoriti”, rekao je fra Petar Klapež.

Usporedba Hrvata u Kanadi i Hrvata u Njemačkoj

U 50 godina misije veliki doprinos su dale i časne sestre. Jedna od njih je sestra Antonija Grubišić koja je nakon 12 godina rada u Kanadi došla u Stuttgart: “Došla sam u Stuttgart i privikavam se na novu sredinu, na novu tuđinu, o kojoj mislim da nije tuđina, mislim da je ovo ipak blizu Hrvatske u usporedbi s Kanadom, gdje sam živjela.”

Sestra Antonija primjetila je razlike u hrvatskim zajednicama: “Velika je razlika između hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj i Kanadi, gdje postoje župe. U Kanadi imamo hrvatske crkve i škole, a ovdje u Njemačkoj na početku me je smetalo da svake nedjelje idemo u drugu crkvu, pa moramo žuriti iz crkava, jer dolaze drugi iza nas. Razlika je u Njemačkoj što nemamo svoje. Koristimo njemačke prostore što nam Nijemci uredno ustupaju i što je vrlo lijepo od njih”, kaže sestra Antonija i na kraju priznaje: “Lakši je rad s mladima u Njemačkoj nego u Americi i Kanadi, ali mislim da Amerika i Kanada više rade s mladima."

Povratak u Hrvatsku

Na proslavi 50. obljetnice hrvatske katoličke zajednice često je naglašen poziv na povratak Hrvata u domovinu. Posebice oko povratka mladih u domovinu roditelja don Anđelko Kaćunko smatra: “Mislim kod novijih generacija oko tog pitanja treba pristupati realnije.Toga sam davno bio svjestan i poticao sam kolege svećenike da usmjeravaju novije generacije da se što više školuju i da se tako integriraju u sve strukture društva i sve pore života, tako da na najkvalitetniji način mogu sudjelovati u najvažnijim i najodgovornijim područjima javnoga života. Time će biti najbolji ambasadori svoga hrvatskog naroda i svoje domovine."

Kakva je budućnost hrvatski katoličkih zajednica, o tomu voditelj zajednice u Stuttgartu fra Nediljko Brečić: “Kako naprijed, Bog zna. Nadali smo se kada smo dobili svoju slobodu i državu da ćemo se svi vratiti. Međutim, ova generacija je rođena ovdje, integrirana u zapadnu kulturu. Roditelji se nalaze na mostu. Ovdje su prošli svoju mladost, rodili svoju djecu, ostarjeli i zapravo sada su nigdje. Vratiti se doma – tamo su stranci, ostati ovdje im je teško. Žive između tuđine i domovine. Svakako se rado mašta, vraćamo se kući rado, ali uvjeti su ovdje u inozemstvu ekonomski praktičniji i nije lako nakon 30 ili 40 godina ovakvog stila i kulture života vratiti se u domovinu”, priznaje fra Nediljko.

Budućnost hrvatskih katoličkih zajednica

“Mislim da se sve mijenja, pa se i ovo mijenja. Mislim da hrvatske katoličke zajednice i misije kao do sada, više neće postojati, jer one će se i same integrirati u njemačke crkvene zajednice i to je već usmjereno prema tome. To se već zove ‘Seelsorgeeinheiten’ i mislim da ima nešto pozitivnog u tome, da se prelomilo. Do sada se mislilo i govorilo da je to privremeno, međutim sada se ostaje i jednostavno ljudi će se odlučiti ili na povratak ili na ostanak. Nije najgore integrirati se, ali smatram da o budućnost dosadašnjeg rada ne mogu govoriti”, kaže Marko Bilić, socijalni radnik u Stuttgartu.

Fra Petar Klapež o budućnosti hrvatskih katoličkih zajednica u Njemačkoj ima jasno mišljenje: “Mladi su ovdje već u trećoj generaciji, posebice zadnjih godina priprema za pričest i krizmu, većina je to treća generacija i njihovi roditelji su već dobro integrirani, ali pored svega temelj starih ostaje i naše zajednice su i dalje aktivne i žive. Posebice kada je riječ o posjetama svete mise ili pripreme za vitalne sakramente. Tu smo posebni u crkvi njemačkog naroda. Njemački narod mora akceptirati volju roditelja, a ono što mi je posebno drago čuti danas za razliku od vremena rata, kada čujem da prva generacija kaže, fra Petre, mi idemo natrag u svoj dom, u svoj zavičaj. Tamo gdje smo počeli, vraćamo se svojim korjenima”.

“Ako se svi Hrvati vrate u Hrvatsku onda neće biti niti hrvatske katoličke zajednice. Zadnji koji će otići bit će svećenici. Ne znam da li bi za Hrvatsku bilo dobro ako bi se svi vratili u Hrvatsku, jer i ovdje imamo vrlo važnu ulogu. Mi smo ovdje da propagiramo hrvatsku i na turističkom i na političko-diplomatskom planu, posebice sada, kada Hrvatska ulazi u EU. Stoga mislim da nije loše da nas ima i da ostane nekoliko Hrvata ovdje u Njemačkoj”, drži Robert Ivišić.

Kakva je, dakle, budućnost hrvatskih katoličkih zajednica ne samo u Njemačkoj, na kraju govori don Anđelko Kaćunko: “Mislim da one imaju veliku budućnost. Mi živimo u vremenu neizbježne globalizacije na svim razinama, ali globalizacija koja u sebi ima i negativne elemente, dakle poništavanja identiteta. Upravo kod obitelji i kod ovakvih zajednica koje su zapravo proširena obitelj treba njegovati identitet u svim njegovim elementima, a hrvatski identitet je veliko bogatstvo i obogaćenje Europske zajednice u kojoj će Hrvatska biti jednoga dana član.”